Chapter 59

¹ Ne, nije ruka Jahvina prekratka da spasi, niti mu je uho otvrdlo da ne bi èuo, ²nego su opaèine vaše jaz otvorile izmeðu vas i Boga vašega. Vaši su grijesi lice njegovo zastrli, i on vas više ne sluša. ³Jer ruke su vaše u krvi ogrezle, a vaši prsti u zloèinima. Usne vam izgovaraju laž, a jezik podlost mrmlja. ⁴Nitko s pravom tužbu ne podiže, niti koga sude po istini. U ništavilo se uzdaju, laž kazuju, zaèinju zloæu, a raðaju bezakonje. ⁵Legu jaja gujina, tkaju mrežu paukovu; pojede li tko njihovo jaje, umire, razbije li ga, iz njega ljutica izlazi. ⁶Njihovim tkanjem nemoguæe se odjenuti, ne možeš se pokriti njihovom rukotvorinom. Rukotvorine su njihove djela zloèinaèka, rukama svojim èine nasilje. ⁷Noge njihove u zlo hitaju i brze su da krv nevinu proliju. Misli su im misli zloèinaèke, pustoš i propast na njinim su putima. ⁸Put mira oni ne poznaju, na stazama njihovim nema pravice. Iskrivili su svoje putove, tko njima kreæe mira ne poznaje. ⁹Stog' se pravo od nas udaljilo, zato pravda ne dopire do nas. Nadasmo se svjetlosti, a ono tama; i vidjelu, a ono u tmini hodimo. ¹⁰Pipamo kao slijepci duž zida, tapkamo kao bez oèiju. Spotièemo se u podne k'o u sumraku, sasvim zdravi, kao da smo mrtvi. ¹¹Svi mumljamo kao medvjedi i guèemo tužno kao golubovi. Oèekivasmo Sud, a njega nema, i spasenje - od nas je daleko. ¹²Jer mnogo je naših opaèina pred tobom i grijesi naši protiv nas svjedoèe. Doista, prijestupi su naši pred nama, mi znademo svoju krivicu; ¹³pobunili smo se i zanijekali Jahvu, odmetnuli se od Boga svojega, govorili podlo, odmetnièki, mrmljali u srcu rijeèi lažljive. ¹⁴Tako je potisnuto pravo, i pravda mora stajati daleko. Jer na trgu posrnu istina i poštenju nema više pristupa. ¹⁵Vjernosti je ponestalo, a tko izbjegava zlo, bude opljaèkan. Jahve vidje, i ne bi mu milo što nema pravice. ¹⁶Vidje da nema èovjeka, zaèudi se što nema posrednika. Tad mu pomože njegova mišica i njegova ga pravda poduprije. ¹⁷Pravednost je obukao k'o oklop, stavio na glavu kacigu spasenja. Osvetom se odjenuo k'o haljom, ogrnu se revnošæu kao plaštem. ¹⁸Vratit æe svakome po njegovim djelima: gnjev svojim protivnicima, odmazdu dušmanima. ¹⁹Sa zapada vidjet æe ime Jahvino i Slavu njegovu s istoka sunèanog. Jer doæi æe kao uska rijeka koju goni dah Jahvin. ²⁰Ali doæi æe Otkupitelj Sionu, i onima od sinova Jakovljevih koji se obrate od svog otpadništva, rijeè je Jahvina. ²¹"A ovo je moj Savez s njima," govori Jahve. "Duh moj koji je na tebi i rijeèi moje koje stavih u tvoja usta neæe iziæi iz usta tvojih ni usta tvojega potomstva, ni iz usta potomstva tvojih potomaka, od sada pa dovijeka," veli Jahve.