Chapter 57

¹ Pravednik gine, i nitko ne mari. Uklanjaju ljude pobožne, i nitko ne shvaæa. Da, zbog zla uklonjen je pravednik ²da bi ušao u mir. Tko god je pravim putem hodio poèiva na svom ležaju. ³Pristupite sad, sinovi vraèarini, leglo preljubnièko i bludnièko! ⁴S kim se podrugujete, na koga razvaljujete usta i komu jezik plazite? Niste li vi porod grešan i leglo lažljivo? ⁵Vi koji se raspaljujete meðu hrašæem, pod svakim zelenim drvetom, žrtvujuæi djecu u dolinama i u rasjelinama stijena!

⁶Dio je tvoj meðu oblucima potoènim, oni, oni su baština tvoja. Njima izlijevaš ljevanicu, njima prinosiš darove! Zar da se time ja utješim? ⁷Na gori visokoj, uzdignutoj, svoj si ležaj postavila i popela se onamo da prinosiš žrtvu klanicu. ⁸Za vrata i dovratke metnula si spomen svoj; daleko od mene svoj ležaj raskrivaš, penješ se na nj i širiš ga. Pogaðala si se s onima s kojima si voljela lijegati, sve si više bludnièila s njima gledajuæ' im mušku snagu. ⁹S uljem za Molekom trèiš, s pomastima mnogim, nadaleko posla glasnike svoje, strovali ih u Podzemlje. ¹⁰Iscrpljena si od tolikih lutanja, al' nisi rekla: "Beznadno je!" Snagu si svoju nanovo našla te nisi sustala. ¹¹Koga si se uplašila i pobojala da si se iznevjerila, da se više nisi mene spominjala, niti si me k srcu uzimala? Šutio sam, zatvarao oèi, zato me se nisi bojala. ¹²Ali æu objavit' o tvojoj pravdi i djela ti tvoja neæe koristiti. ¹³Kad uzmeš vikati, nek' te izbave kipovi koje si skupila, sve æe ih vjetar raznijeti, vihor æe ih otpuhnuti. A tko se u me uzda, baštinit æe zemlju i zaposjest æe svetu goru moju. ¹⁴Govorit æe se: Naspite, naspite, poravnajte put! Uklonite zapreke s puta mog naroda! ¹⁵Jer ovako govori Višnji i Uzvišeni, koji vjeèno stoluje i ime mu je Sveti: "U prebivalištu visokom i svetom stolujem, ali ja sam i s potlaèenim i poniženim, da oživim duh smjernih, da oživim srca skrušenih. ¹⁶Jer neæu se prepirati dovijeka ni vjeèno se ljutiti: preda mnom bi podlegao duh i duše što sam ih stvorio. ¹⁷Zbog grijeha lakomosti njegove razgnjevih se, udarih ga i sakrih se rasrðen. Ali on okrenu za srcem svojim ¹⁸i vidjeh putove njegove. Izlijeèit æu ga, voditi i utješit' one što s njime tuguju - ¹⁹stavit æu hvalu na usne njihove. Mir, mir onom tko je daleko i tko je blizu," govori Jahve, "ja æu te izlijeèiti." ²⁰Al' opaki su poput mora uzburkanog koje se ne može smiriti, valovi mu mulj i blato izmeæu. ²¹"Nema mira grešnicima!" govori Bog moj.