Chapter 53

¹ "Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" ²Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. ³Prezren bješe, odbaèen od ljudi, èovjek boli, vièan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. ⁴A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. ⁵Za naše grijehe probodoše njega, za opaèine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. ⁶Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. ⁷Zlostavljahu ga, a on puštaše, i nije otvorio usta svojih. K'o jagnje na klanje odvedoše ga; k'o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih. ⁸Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. ⁹Ukop mu odrediše meðu zloèincima, a grob njegov bi s bogatima, premda nije poèinio nepravde nit' su mu usta laži izustila. ¹⁰Al' se Jahvi svidje da ga pritisne bolima. Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet æe potomstvo, produžit' sebi dane i Jahvina æe se volja po njemu ispuniti. ¹¹Zbog patnje duše svoje vidjet æe svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat æe mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. ¹²Zato æu mu mnoštvo dati u baštinu i s moguænicima plijen æe dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i meðu zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zloèince.