Chapter 51

¹ Èujte me, vi koji za pravdom težite, koji Jahvu tražite; pogledajte stijenu iz koje ste isjeèeni i jamu duboku iz koje ste izvaðeni. ²Pogledajte oca svoga Abrahama i Saru koja vas porodi! Jest, sam bijaše kad sam ga pozvao, al' sam ga blagoslovio i umnožio." ³Jest, Jahvi se sažalio Sion, sažalile mu se njegove razvaline. Pustaru æe njegovu uèiniti poput Edena, a stepu poput Vrta Jahvina. Klicanje i radost njim æe odjekivat', i zahvalnice i glas hvalospjeva. ⁴"Pomno me slušaj, puèe moj, poèujte me, narodi! Jer od mene Zakon dolazi i moje pravo za svjetlo narodima. ⁵Brzo æe stiæi pravda moja, moje æe spasenje doæi kao svjetlost. Moja æe mišica suditi narodima. Mene oèekuju otoci i u moju se mišicu uzdaju. ⁶K nebu oèi podignite, na zemlju dolje pogledajte. K'o dim æe se rasplinut' nebesa, zemlja æe se k'o haljina istrošit', kao komarci nestat æe joj žitelji. Ali æe spasenje moje trajati dovijeka, i pravdi mojoj neæe biti kraja. ⁷Poslušajte me, vi koji poznajete pravo, narode kojima je moj Zakon u srcu. Ne bojte se poruge ljudske, ne plašite se uvreda! ⁸Jer moljac æe ih razjesti kao haljinu, crv æe ih rastoèiti kao vunu. Ali æe pravda moja trajati dovijeka i spas moj od koljena do koljena." ⁹Probudi se! Probudi se! Opaši se snagom, mišice Jahvina! Probudi se, kao u dane davne, za drevnih naraštaja. Nisi li ti rasjekla Rahaba i probola Zmaja? ¹⁰Nisi li ti isušila more, vodu velikog bezdana, i od dubine morske put naèinila da njime prolaze otkupljeni? ¹¹Vratit æe se oni što ih je oslobodio Jahve i s radosnim kricima doæi æe na Sion. Vjeèna æe sreæa biti nad glavama, pratit æe ih klicanje i radost, nestat æe tuge i jecaja. ¹²Ja, ja sam tješitelj vaš. Tko si ti da se bojiš smrtna èovjeka i sina èovjeèjeg, koji je kao trava? ¹³Zaboravio si Jahvu, svoga Stvoritelja, koji razastrije nebesa i koji zemlju utemelji; sveudilj strepiš, svaki dan, od tlaèiteljeve jarosti. Kao da je pregnuo da te uništi. Ali gdje je sad jarost tlaèiteljeva? ¹⁴Doskora æe biti slobodan sužanj, neæe umrijeti u jami, niti æe mu kruha nedostajati. ¹⁵Jer, ja sam Jahve, Bog tvoj, koji burkam more da mu valovi buèe, ime mi je Jahve nad Vojskama. ¹⁶Svoje sam ti rijeèi stavio u usta, u sjenu svoje ruke sakrio sam te kad sam razastro nebesa, utemeljio zemlju i rekao Sionu: "Ti si narod moj!" ¹⁷Probudi se, probudi se, ustani, Jeruzaleme! Ti koji si pio iz ruke Jahvine èašu gnjeva njegova. Ispio si pehar opojni, do dna ga iskapio. ¹⁸Od svih sinova koje je rodio ne bješe nikog da ga vodi; od svih sinova koje je podigao ne bješe nikog da ga pridrži. ¹⁹Ovo te dvoje pogodilo - tko da te požali? - pohara i rasap, glad i maè - tko da te utješi? ²⁰Sinovi ti leže obamrli po uglovima svih ulica, kao antilopa u mreži, puni gnjeva Jahvina, prijetnje Boga tvojega. ²¹Zato èuj ovo, bijednièe, pijan, ali ne od vina. ²²Ovako govori Jahve, Gospod tvoj, tvoj Bog, branitelj tvoga naroda: "Iz ruke ti, evo, uzimam èašu opojnu, pehar gnjeva svojega: neæeš ga više piti. ²³Stavit æu je u ruke tvojim tlaèiteljima, onima koji su ti govorili: 'Prigni se da prijeðemo!' I ti si im leða kao tlo podmetao, kao put za prolaznike.