Chapter 5

¹ Zapjevat æu svojemu dragome, pjesmu svog ljubljenog njegovu vinogradu. Moj je dragi imao vinograd na brežuljku rodnome. ²Okopa ga, iskrèi kamenje, posadi ga lozom plemenitom. Posred njega kulu on podiže i u nj tijesak metnu. Nadaše se da æe uroditi grožðem, a on izrodi vinjagu. ³Sad, žitelji jeruzalemski i ljudi Judejci, presudite izmeð' mene i vinograda mojega. ⁴Što još mogoh uèiniti za svoj vinograd a da nisam uèinio? Nadah se da æe uroditi grožðem, zašto vinjagu izrodi? ⁵No sad æu vam reæi što æu uèiniti od svog vinograda: plot æu mu soriti da ga opustoše, zidinu razvaliti da ga izgaze. ⁶U pustoš æu ga obratiti, ni obrezana ni okopana, nek' u draè i trnje sav zaraste; zabranit æu oblacima da dažde nad njime. ⁷Vinograd Jahve nad Vojskama dom je Izraelov; izabrani nasad njegov ljudi Judejci. Nadao se pravdi, a eto nepravde, nadao se praviènosti, a eto vapaja. ⁸Jao vama koji kuæu kuæi primièete i polje s poljem sastavljate, dok sve mjesto ne zauzmete te postanete jedini u zemlji. ⁹Na uši moje reèe Jahve nad Vojskama: "Doista, mnoge æe kuæe opustjeti, velike i lijepe, bit æe bez žitelja. ¹⁰Deset rali vinograda dat æe samo baèvicu, mjera sjemena dat æe samo mjericu." ¹¹Jao onima što veæ jutrom na uranku žestokim se piæem zalijevaju i kasno noæu sjede vinom raspaljeni. ¹²Na gozbama im harfe i citare, bubnjevi i frule uz vino, a za djelo Jahvino ne mare, ne gledaju djelo ruku njegovih. ¹³Stoga æe u ropstvo narod moj odvesti, jer nema razumnosti, odliènici njegovi od gladi æe umirati, puk njegov od žeði æe gorjeti. ¹⁴Da, Podzemlje æe razvaliti ždrijelo, razjapit æe ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odliènici mu i mnoštvo sa svom grajom i veseljem! ¹⁵Smrtnik æe nikom poniknuti, ponizit' se èovjek, oborit æe se pogled silnih. ¹⁶Jahve nad Vojskama uzvisit æe se sudom, i Bog æe sveti otkrit' svetost svoju. ¹⁷Jaganjci æe pasti kao na pašnjacima, a jarci æe brstiti po ruševinama bogataškim. ¹⁸Jao onima koji na se krivnju vuku volovskom užadi i grijeh kolskim konopcem - ¹⁹onima što govore: "Neka pohiti, neka poteèe s djelom svojim da bismo ga vidjeli, neka se približi i završi naum Sveca Izraelova da bismo znali!" ²⁰Jao onima koji zlo dobrom nazivaju, a dobro zlom, koji od tame svjetlost prave, a od svjetlosti tamu, koji gorko slatkim èine, a slatko gorkim! ²¹Jao onima koji su mudri u svojim oèima i pametni sami pred sobom! ²²Jao onima koji su jaki u vinu i junaci u miješanju jakih piæa; ²³onima koji za mito brane krivca, a pravedniku uskraæuju pravdu! ²⁴Zato, kao što plameni jezici proždiru slamu i kao što nestaje suha trava u plamenu, tako æe korijen njihov istrunuti, poput praha razletjet' se pupoljak njihov, jer odbaciše Zakon Jahve nad Vojskama i prezreše rijeè Sveca Izraelova. ²⁵Zato se raspali gnjev Jahvin protiv njegova naroda, i on diže ruku na nj i udari ga te se potresoše gore: trupla njihova leže k'o smeæe po ulicama, ali gnjev se njegov još ne smiri, ruka mu je sveðer podignuta. ²⁶On podiže stijeg ratni narodu dalekom, zazviždi mu na kraj zemlje, i gle: brzo, spremno hita. ²⁷U njemu nema trudna ni sustala, ni dremljiva niti snena, oko boka pojas ne otpasuje, na obuæi ne driješi remena. ²⁸Strijele su mu dobro zašiljene, lukovi mu svi zapeti, kremen su kopita konja njegovih, vihor su toèkovi bojnih mu kola. ²⁹Rika mu je k'o u lava i rièe k'o lavovi mladi, reži, grabi plijen i odnosi, a nikoga da mu ga istrgne. ³⁰U dan onaj režat æe na njega k'o što more buèi. Pogledaš li zemlju - sve tmina, tjeskoba, svjetlost proguta tmina oblaèna.