Chapter 42

¹ Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. ²On ne vièe, on ne diže glasa, niti se èuti može po ulicama. ³On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ⁴ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. ⁵Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah biæima što njome hode. ⁶Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, èvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, ⁷da otvoriš oèi slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. ⁸Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti èasti svoje kipovima. ⁹Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove dogaðaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem. ¹⁰Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji! ¹¹Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka klièu s gorskih vrhova! ¹²Nek' daju èast Jahvi i hvalu mu naviještaju po otocima! ¹³Kao junak izlazi Jahve, kao ratnik žar svoj podjaruje. Uz bojni poklik i viku ratnu ide junaèki na svog neprijatelja. ¹⁴"Šutjeh dugo, gluh se èinjah, svladavah se; sad vièem kao žena kada raða, dašæem i uzdišem. ¹⁵Isušit æu brda i bregove, sparušiti svu zelen po njima, rijeke æu u stepe pretvoriti i moèvare isušiti. ¹⁶Vodit æu slijepce po cestama, uputit' ih putovima. Pred njima æu tamu u svjetlost obratit', a neravno tlo u ravno. To æu uèiniti i neæu propustiti. ¹⁷Uzmaknut æe u golemu stidu koji se uzdaju u kipove, koji ljevenim likovima govore: 'Vi ste naši bogovi.'" ¹⁸Èujte, gluhi! Progledajte, slijepi, da vidite! ¹⁹Tko je slijep ako ne moj sluga, tko je gluh kao glasnik koga šaljem? Tko je slijep kao prijatelj, tko je gluh kao sluga Jahvin? ²⁰Mnogo si vidio, ali nisi mario, uši ti bjehu otvorene, ali nisi èuo! ²¹Jahvi se svidjelo zbog njegove pravednosti da uzvelièa i proslavi Zakon svoj. ²²A narod je ovaj opljaèkan i oplijenjen, mladiæi mu stavljeni u klade, vrgnuti u zatvore. Plijene ih, a nikoga da ih izbavi; robe ih, a nitko da kaže: "Vrati!" ²³Tko od vas mari za to? Tko pazi i sluša unapredak? ²⁴Tko je pljaèkašu izruèio Jakova i otimaèima Izraela? Nije li Jahve, protiv koga smo griješili, èijim putima ne htjedosmo hoditi, èiji Zakon nismo slušali? ²⁵Zato izli na Izraela žarki gnjev svoj i strahote ratne: plamen ga okruži odasvud, al' on ni to nije shvatio; sažeže ga, al' on ni to k srcu ne uze.