Chapter 37

¹ Èuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuèe kostrijet i ode u Dom Jahvin. ²Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, kraljevskog pisara Šebnu i sveæenièke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu. ³Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla: prispješe djeca do poroðaja, a nema snage da se rode. ⁴Možda je Jahve, Bog tvoj, èuo rijeèi velikog peharnika koga je kralj asirski, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome, i možda æe Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeèi koje je èuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao!'" ⁵Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji, ⁶on im reèe: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se rijeèi koje si èuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga. ⁷Udahnut æu u njega duh, i kad èuje jednu vijest, vratit æe se u svoju zemlju. I uèinit æu da u svojoj zemlji pogine od maèa.'" ⁸Veliki peharnik vrati se i naðe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše èuo da je kralj otišao iz Lakiša. ⁹Doèuo je, naime, da je Tirhaka, etiopski kralj, zavojštio na njega. Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji: ¹⁰"Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreæi ti: Jeruzalem neæe pasti u ruke asirskog kralja. ¹¹Ti znaš što su kraljevi asirski uèinili svim zemljama izruèivši ih prokletstvu! A ti, ti li æeš se spasiti? ¹²Jesu li bogovi spasili narode koje su uništili moji oci: Gozance, Harance, Resefce i Edence, u Tel Basaru? ¹³Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'" ¹⁴Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proèita ga. Zatim uðe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom. ¹⁵I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: ¹⁶"Jahve nad Vojskama, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim kraljevstvima na zemlji, ti si stvorio nebo i zemlju. ¹⁷Prikloni uho, Jahve, i poèuj! Otvori oèi, Jahve, i vidi! Sanheribove èujder rijeèi koje poruèi da izruga Boga živoga. ¹⁸Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli sve narode i zemlje njihove; ¹⁹pobacali im u oganj bogove, jer ne bijahu bogovi to, veæ djela ruku ljudskih, od drva i kamena; zato ih i uništiše. ²⁰Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove, da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini!" ²¹Tad Izaija, sin Amosov, poruèi Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskoga.' ²²Evo rijeèi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se, djevica, Kæi sionska; za tobom maše glavom kæi jeruzalemska. ²³Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova! ²⁴Po slugama si svojim vrijeðao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gorÄa, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu ja cedre najviše i èemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši, i vrt njegov šumoviti. ²⁵Kopao sam i pio sam vode tuðe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske. ²⁶Èuješ li dobro? Odavna to sam snovao, odiskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline; ²⁷stanovnici njini, nemoæni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istoènim. ²⁸Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraæaš. ²⁹Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi doðe, prsten æu ti provuæi kroz nozdrve, uzde stavit' u žvale, vratit æu te putem kojim si došao! ³⁰A znak nek' ti bude ovo: ove æe se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treæe godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod. ³¹Preživjeli iz kuæe Judine, žilje æe pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu. ³²Jer æe iz Jeruzalema izaæi Ostatak. Saèuvani s gore Siona. Sve æe to uèinit' ljubomora Jahve nad Vojskama. ³³Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: U ovaj grad on uæi neæe, ovamo strijele svoje neæe izmetati, k njemu neæe ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati. ³⁴Vratit æe se putem kojim je i došao, u grad ovaj neæe uæi - rijeè je Jahvina. ³⁵Grad æu ovaj štitit, zakriliti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida." ³⁶Tad iziðe Anðeo Jahvin i pobi u asirskom taboru sto osamdeset i pet tisuæa ljudi. Ujutru, kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci. ³⁷Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu. ³⁸Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nimroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše maèem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.