Chapter 35

¹ Nek' se uzraduje pustinja, zemlja sasušena, neka klièe stepa, nek' ljiljan procvjeta. ²Nek' bujno cvatom cvate, da, neka od veselja klièe i nek' se raduje. Dana joj je slava Libanona, divota Karmela i Šarona; oni æe vidjeti slavu Jahvinu, divotu Boga našega. ³Ukrijepite ruke klonule, uèvrstite koljena klecava! ⁴Recite preplašenim srcima: "Budite jaki, ne bojte se! Evo Boga vašega, odmazda dolazi, Božja naplata, on sam hita da nas spasi!" ⁵Sljepaèke æe oèi progledati, uši æe se gluhih otvoriti, ⁶tad æe hromi skakati k'o jelen, njemakov æe jezik klicati. Jer æe u pustinji provreti voda, i u stepi potoci, ⁷sažgana æe zemlja postat' jezero, a tlo žedno - izvori. U brlozima gdje ležahu èaglji izrast æe rogoz i trska. ⁸Bit æe ondje èista cesta, a zvat æe se Sveti put: nitko neèist njime neæe proæi, bezumnici njime neæe lutati. ⁹Ondje neæe više biti lÓava, nit' æe onud zvijer prolaziti, veæ æe hodit' samo otkupljeni, ¹⁰vraæati se otkupljenici Jahvini. Doæi æe u Sion klièuæ' od radosti, s veseljem vjeènim na èelima; pratit æe ih radost i veselje, pobjeæi æe bol i jauci.