Chapter 28

¹ Teško gizdavu vijencu pijanica Efrajimovih, uvelu cvijetu blistava mu nakita - onima što uvrh plodnog dola leže vinom opijeni! ²Evo, od Gospoda jaki i moæni, kao pljusak s tuèom, kao vihor razorni, prolom oblaka i povodanj, i svom ih snagom na zemlju baca. ³Bit æe izgažen nogama gizdav vijenac pijanica Efrajimovih ⁴i uveo cvijet blistava mu nakita uvrh plodnih dolina; bit æe kao rana smokva prije ljeta: èim je tko spazi, odmah je ubere. ⁵U onaj dan Jahve nad Vojskama postat æe kruna slave i sjajan vijenac Ostatku svoga naroda - ⁶duh pravde onome koji sjedi na stolici sudaèkoj i srèanost onome koji odbija napad na vrata. ⁷Oni posræu od vina, teturaju od žestoka piæa: sveæenici i proroci od žestoka piæa posræu; omami ih vino; teturaju od žestoka piæa, posræu u viðenjima, ljuljaju se sudeæi. ⁸Svi su stolovi puni gnusnih bljuvotina, nigdje èista mjesta nema! ⁹"Koga on to uèi mudrosti, koga on upuæuje u objavu? Zar djecu odviknutu od mlijeka odbijenu od prsiju? ¹⁰Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam." ¹¹Da, mucavim usnama i na stranom jeziku govorit æe se ovom narodu. ¹²On im reèe: "Evo poèinka, dajte umornom da otpoèine! Evo odmora!" Ali ne htjedoše poslušati. ¹³Zato æe im Jahve ovako govoriti: "Sav la-sav, sav la-sav, kav la-kav, kav la-kav, zeer šam, zeer šam", da hodeæi padnu nauznak, da se razbiju, zapletu i uhvate. ¹⁴Stoga èujte rijeè Jahvinu, vi podsmjevaèi, vi što vladate narodom ovim koji je u Jeruzalemu. ¹⁵Vi velite: "Sklopismo savez sa smræu i s Podzemljem uèinismo sporazum. Kad proðe biè razorni, ne, neæe nas dohvatiti, jer od laži naèinismo sebi sklonište i od obmane skrovište." ¹⁶Stog ovako govori Jahve Gospod: "Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neæe propasti. ¹⁷I uzet æu pravo za mjeru, a pravdu za tezulju." I tuèa æe vam zastrti sklonište od laži, a voda otplaviti skrovište; ¹⁸propast æe savez vaš sa smræu, vaš sporazum s Podzemljem održat' se neæe. Kada biè razorni proðe, satrt æe vas; ¹⁹kad god proðe, dohvatit æe vas; prolazit æe svako jutro, danju i noæu. Samo æe vas strah uputit u objavu. ²⁰Prekratka æe bit' postelja da se èovjek pruži, preuzak pokrivaè da se umota. ²¹Da, kao na gori Perasimu, Jahve æe ustati, kao u Dolini gibeonskoj, on æe se razjariti, da izvrši djelo svoje, djelo èudnovato, da ispuni naum svoj, naum tajnoviti. ²²Podsmijevanja se okanite, da vas jaèe okovi ne stegnu; jer èuh da je od Gospoda, Jahve nad Vojskama, zemlji ovoj dosuðeno uništenje. ²³Poslušajte i èujte glas moj, prisluhnite pomno moju besjedu. ²⁴Ore li oraè svakog dana, brazdi, brana njivu svoju? ²⁵A kad joj poravna površinu, ne sije li grahor, ne sipa li kumin? Pšenicu gdje treba, proso i jeèam, i napokon raž po rubovima? ²⁶Bog ga njegov upuæuje, on ga uèi djelu pravom. ²⁷Ne mlati se grahor cijepom, neæeš toèkom po kuminu, veæ se grahor štapom mlati, a kumin se prutom lupa. ²⁸A da li se žito tare? Ne, neæeš ga dovijeka mlatiti: po njem æeš pognat kolski toèak i konje, ali ga zdrobiti neæeš. ²⁹I to dolazi od Jahve nad Vojskama, savjetom divnog, mudrošæu velikog.