Chapter 25

¹ Jahve, ti si Bog moj, uznosim te, tvoje ime slavim, jer si proveo èudesan naum, smišljen od davnine, istinit i vjeran, ²jer grad si pretvorio u hrpu kamenja, a mjesto utvrðeno u ruševine. Tvrða neprijateljska više nije grad, dovijeka se više obnoviti neæe. ³Zato te slavi narod snažan, grad moænih plemena tebe se boji; ⁴jer ti si utoèište nevoljnom, utoèište ubogom u nevolji; ti si skrovište od pljuska i od žege zaklon, jer æud je silnièka kao pljusak zimski; ⁵kao žega nad zemljom sušnom ti gušiš graju neprijatelja; kao žega sjenom oblaka prekinu se silniku pjesma pobjednièka. ⁶I Jahve nad Vojskama spremit æe svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline soène, od vina staložena. ⁷Na ovoj gori on æe raskinuti zastor što zastiraše sve narode, pokrivaè koji sva plemena pokrivaše ⁸i uništit æe smrt zasvagda. I suzu æe sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti - sramotu æe svog naroda na svoj zemlji skinuti: tako Jahve reèe. ⁹I reæi æe se u onaj dan: "Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio; ovo je Jahve u koga se uzdasmo! Klièimo i veselimo se spasenju njegovu, ¹⁰jer ruka Jahvina na ovoj gori poèiva!" Moab je izgažen na svome mjestu kao što se gazi slama na buništu; ¹¹ondje on razmahuje rukama kao što ih razmahuje plivaè kada pliva. Ali Jahve obara njegovu ponositost i propinjanja ruku njegovih. ¹²Visoku tvrðu tvojih zidina on razvaljuje, na zemlju baca, u prah ruši.