Chapter 13

¹ Proroštvo o Babilonu koje vidje Izaija, sin Amosov. ²Na goletnu brdu dignite zastavu, vièite im iz sveg grla. Mašite rukom neka doðu na vrata kneževska. ³Zapovijed dadoh svetim svojim ratnicima, gnjevu svom pozvah svoje junake koji slave velièanstvo moje. ⁴Èuj! Žagor na gorama kao od silna naroda. Èuj! Buka kraljevstava, sakupljenih naroda. To Jahve nad Vojskama za boj vojsku pregleda. ⁵Iz daleka kraja, s granica neba dolaze oni - Jahve i oruða gnjeva njegova - da svu zemlju poharaju. ⁶Kukajte, jer je blizu Jahvin dan, k'o pohara dolazi od Svemoænog. ⁷I sve ruke stog' malakšu ... Svako ljudsko srce klone, ⁸strava ih je obrvala, trudovi boli veæ ih spopadaju i grèe se k'o rodilja. U prepasti jedan drugog motre, lica su im poput plamena. ⁹Dolazi nesmiljeni Jahvin dan - gnjev i jarost - da u pustoš zemlju prometne, da istrijebi iz nje grešnike. ¹⁰Jer nebeske zvijezde a ni Štapci neæe više sjati svjetlošæu, pomrèat æe sunce ishodeæi i mjesec neæe više svijetliti. ¹¹Kaznit æu svijet za zloæu, bezbožnike za bezakonje, dokrajèit æu ponos oholih, poniziti nadutost silnika. ¹²Rjeði æe biti èovjek neg' žeženo zlato, rjeði samrtnik od zlata ofirskog. ¹³Nebesa æu potresti, maknut æe se zemlja s mjesta od srdžbe Jahve nad Vojskama u dan kad se izlije gnjev njegov. ¹⁴I tada, kao gazela preplašena, kao ovce koje nitko ne prikuplja, svatko æe se vratit' svom narodu, svatko æe u zemlju svoju pobjeæi. ¹⁵Koga stignu, probost æe ga: koga uhvate, maèem æe sasjeæi; ¹⁶pred oèima smrskat æe im dojenèad, opljaèkati kuæe, silovati žene. ¹⁷Gle, podižem na njih Medijce što ne cijene srebra i preziru zlato. ¹⁸Svi æe mladiæi biti pokošeni, sve djevojke zatrte. Na plod utrobe neæe se smilovati, nad djecom im se oko neæe sažaliti. ¹⁹Babilon, ures kraljevstava, ures i ponos kaldejski, bit æe k'o Sodoma i Gomora kad ih Bog zatrije. ²⁰Nikad se više neæe naseliti, od koljena do koljena ostat æe nenapuèen. Arapin ondje neæe dizati šatora, nit' æe pastiri ondje poèivati. ²¹Poèivat æe ondje zvijeri pustinjske, sove æe im napuniti kuæe, nojevi æe ondje stanovati, jarci plesati. ²²Hijene æe zavijati iz njegovih palaèa, a èaglji iz raskošnih dvorova... Vrijeme se njegovo bliži, dani mu se neæe produžiti.