Chapter 10

¹ Jao onima koji izdaju odredbe nepravedne, koji ispisuju propise tlaèiteljske; ²koji uskraæuju pravdu ubogima i otimlju pravo sirotinji mog naroda, da oplijene udovice, da opljaèkaju sirote! ³Što æete èiniti u dan kazne kad izdaleka propast doðe? Kom æete se za pomoæ uteæi, gdje ostaviti blago svoje ⁴da se ne morate meðu roblje pognuti, pasti meðu poklanima? Na sve to gnjev se njegov neæe smiriti, ruka æe mu ostat' ispružena. ⁵Jao Asiru, šibi gnjeva mojega, prutu kojim srdžba moja zamahuje! ⁶Na puk ga poslah nevjeran, na narod što me razjari, da ga oplijeni i opljaèka, da ga izgazi k'o blato na ulici. ⁷Ali on nije tako mislio i u srcu nije tako sudio, veæ u srcu zasnova zator, istrebljenje mnogih naroda. ⁸Govoraše: "Nisu li svi knezovi moji kraljevi? ⁹Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad, Samarija kao Damask? ¹⁰Kao što mi ruka dosegnu kraljevstva kumira, bogatija kipovima od Jeruzalema i Samarije, ¹¹kao što uèinih sa Samarijom i kumirima njenim, neæu li uèiniti s Jeruzalemom i s likovima njegovim?" ¹²I kad dovrši Gospod sve djelo svoje na gori Sionu i u Jeruzalemu, kaznit æe plod ohola srca kralja asirskog i drskost njegovih ponositih oèiju. ¹³Jer reèe: "Uèinih snagom svoje ruke i mudrošæu svojom, jer sam uman; uklonih meðe narodima i blaga njihova opljaèkah, kao junak oborih one što sjede na prijestoljima. ¹⁴Ruka moja kao gnijezda zgrabi bogatstva naroda. Kao što se kÓupe ostavljena jaja, zemlju svu sam pokupio i nikog ne bi krilima da zalepeæe, kljun otvori, zapijuèe." ¹⁵Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome sijeèe? Hoæe li se oholit' pila povrh onog koji njome pili? K'o da šiba maše onim koji je podiže, il' štap diže onog koji drvo nije; ¹⁶Jahve nad Vojskama poslat æe stoga gojaznima njegovim skonèanje, slavu æe mu ognjem potpaliti, kao što se vatra potpiruje. ¹⁷Svjetlost Izraelova bit æe poput ognja, Svetac njegov kao plamen koji æe zapalit' i proždrijeti draè njegov i trnje njegovo u jednome danu. ¹⁸I krasotu njegovih šuma i voænjaka uništit æe od srèike do kore, ona æe biti k'o bolesnik što se trne; ¹⁹ostatak stabala šumskih bit æe lako izbrojiti - dijete æe ih lako popisati. ²⁰U onaj dan: Ostatak Izraelov i preživjeli iz kuæe Jakovljeve neæe se više oslanjati na onoga koji ih bije, veæ æe se iskreno oslanjati na Jahvu, Sveca Izraelova. ²¹Ostatak æe se vratiti, ostatak Jakovljev Bogu jakome. ²²Zaista, o Izraele, sve da naroda tvojega ima kao pijeska u moru, samo æe se Ostatak njegov vratiti. Odreðeno je uništenje, pravda se prelila, ²³Jahve, Gospod nad Vojskama, poharat æe, kako odredi, svu zemlju. ²⁴Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "O narode moj što prebivaš na Sionu, ne boj se Asira kad te šibom tuèe, kad štap diže na tebe. ²⁵Jer, još malo, vrlo malo, i gnjev moj æe prestati, moja æe ih jarost uništiti." ²⁶Na nj æe Jahve nad Vojskama bièem zamahnuti, kao kad udari Midjan na stijeni Orebu, i štap æe diæi nad more k'o na putu egipatskom. ²⁷U onaj dan: s leða æe ti breme pasti i jaram njegov s vrata æe ti nestat'. ²⁸Ide on od Rimona, dolazi na Ajat, prelazi Migron, u Mikmasu breme odlaže. ²⁹Prelaze klance, u Gebi im je noæište; Rama dršæe, Gibea Šaulova bježi. ³⁰Vièi iza glasa, Bat Galime! Slušaj ga, Lajšo! Odgovori mu, Anatote! ³¹Madmena pobježe, utekoše stanovnici gebimski. ³²Još danas zaustavit æe se u Nobu, rukom prijeti gori Kæeri sionske, Brijegu jeruzalemskom. ³³Gle, Jahve, Gospod nad Vojskama, kreše grane silom strahovitom: najviši su vršci posjeèeni, ponajviši sniženi. ³⁴Pod sjekirom pada šumska guštara, sa slavom svojom pada Libanon.