Chapter 13

¹ Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bijaše on prvak u Izraelu, al' ogriješi se Baalom i poginu. ²I sad još griješe oni od srebra praveæ' sebi kipove, kumire po svojoj mašti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - žrtvujte, ljudi neka cjelivaju teoce! ³Zato, bit æe oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim što kroz otvor izlazi. ⁴A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja. ⁵Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj. ⁶Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasiæenima srce se uzoholi; i tako me zaboraviše. ⁷Stoga æu im biti kao lav, kao leopard što na putu vreba; ⁸kao medvjedica kojoj ugrabiše mlade, ja æu se na njih baciti, rastrgat' im grudi do srca; k'o lav æu proždrijeti meso njihovo, zvijeri æe ih poljske rastrgati. ⁹Uništit æu te, Izraele, i tko æe ti pomoæi? ¹⁰TÓa gdje ti je kralj da te spasi, gdje tvoji knezovi da te brane - oni za koje si govorio: "Daj mi kralja i knezove!" ¹¹U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srdžbi ti ga uzimam. ¹²Dobro se èuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro pohranjen. ¹³Doðoše na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo èedo, ne izlazi na vrijeme iz utrobe materine! ¹⁴Ja æu ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti æu ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih oèiju! ¹⁵Tako je rodan meðu braæom Efrajim, ali æe doæi vjetar istoèni, vjetar Jahvin iz pustinje: isušit æe mu izvore, presahnuti studence, opljaèkat mu riznicu, blago odnijeti.