Chapter 7

¹ Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, sveæenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraæao s poraza kraljeva i blagoslovio ga, ²i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znaèi najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira"; ³on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju poèetka ni život kraja - slièan Sinu Božjemu, ostaje sveæenik zasvagda. ⁴Pa promotrite koliki li je taj komu Abraham, rodozaèetnik, dade desetinu od najboljega. ⁵Istina, i oni sinovi Levijevi, koji primaju sveæeništvo imaju zakonsku zapovijed da ubiru desetinu od naroda, to jest od svoje braæe premda su i ona izašla iz boka Abrahamova. ⁶Ali on, koji nije iz njihova rodoslovlja, ubra desetinu od Abrahama i blagoslovi njega, nosioca obeæanja! ⁷A posve je neprijeporno: veæi blagoslivlja manjega. ⁸K tome, ovdje desetinu primaju smrtni ljudi, a ondje onaj, za kojega se svjedoèi da živi. ⁹I u Abrahamu se, tako reæi, ubire desetina i od Levija koji inaèe desetinu prima ¹⁰jer još bijaše u boku oèevu kad mu u susret iziðe Melkisedek. ¹¹Da se dakle savršenstvo postiglo po levitskom sveæeništvu - jer na temelju njega narod je dobio Zakon - koja bi onda bila potreba da se po redu Melkisedekovu postavi drugi sveæenik i da se ne imenuje po redu Aronovu? ¹²Doista kad se mijenja sveæeništvo, nužno se mijenja i Zakon. ¹³Jer onaj o kojemu se to veli pripadao je drugom plemenu, od kojega se nitko nije posvetio žrtveniku. ¹⁴Poznato je da je Gospodin naš potekao od Jude, plemena za koje Mojsije ništa ne reèe s obzirom na sveæenike. ¹⁵To je još oèitije ako se drugi sveæenik postavlja po sliènosti s Melkisedekom: ¹⁶postao je sveæenikom ne po Zakonu tjelesne uredbe, nego snagom neuništiva života. ¹⁷Ta svjedoèi se: Zauvijek ti si sveæenik po redu Melkisedekovu. ¹⁸Dokida se dakle prijašnja uredba zbog njezine nemoæi i beskorisnosti - ¹⁹jer Zakon nije ništa priveo k savršenstvu - a uvodi se bolja nada, po kojoj se približujemo Bogu. ²⁰I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali sveæenicima, ²¹a on sa zakletvom Onoga koji mu reèe: Zakleo se Gospodin i neæe se pokajati: "Zauvijek ti si sveæenik". ²²Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza. ²³K tomu, mnogo je bilo sveæenika jer ih je smrt prijeèila trajno ostati. ²⁴A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno sveæeništvo. ²⁵Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. ²⁶Takav nam Veliki sveæenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa - ²⁷koji ne treba da kao oni veliki sveæenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on uèini jednom prinijevši samoga sebe. ²⁸Zakon doista postavi za velike sveæenike ljude podložne slabosti, a rijeè zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena. ÷ISUSA