Chapter 2

¹ Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što èusmo da ne bismo promašili. ²Jer ako je rijeè po anðelima izreèena bila èvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaæu, ³kako li æemo mi umaæi ako zanemarimo toliko spasenje? Spasenje koje je poèeo propovijedati Gospodin, koje su nam potvrdili slušatelji, ⁴a suposvjedoèio Bog znamenjima i èudesima, najrazlièitijim silnim djelima i darivanjima Duha Svetoga po svojoj volji. ⁵Nije doista anðelima podložio buduæi svijet o kojem govorimo. ⁶Netko negdje posvjedoèi: Što je èovjek da ga se spominješ, sin èovjeèji te ga pohaðaš. ⁷Ti ga tek za malo uèini manjim od anðela, slavom i èasti njega ovjenèa, ⁸njemu pod noge sve podloži. Kad mu, doista, sve podloži, ništa ne ostavi što mu ne bi bilo podloženo. Sad još ne vidimo da mu je sve podloženo, ⁹ali Njega, za malo manjeg od anðela, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i èasti ovjenèana da milošæu Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio. ¹⁰Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po patnjama do savršenstva dovede Poèetnika njihova spasenja. ¹¹Ta i Posvetitelj i posveæeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braæom, ¹²kad veli: Braæi æu svojoj naviještat ime tvoje, hvalit æu te usred zbora. ¹³I još: Ja æu se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade. ¹⁴Pa buduæi da djeca imaju zajednièku krv i meso, i sam on tako postade u tome sudionikom da smræu obeskrijepi onoga koji imaše moæ smrti, to jest ðavla, ¹⁵pa oslobodi one koji - od straha pred smræu - kroza sav život bijahu podložni ropstvu. ¹⁶Ta ne zauzima se dašto za anðele, nego se zauzima za potomstvo Abrahamovo. ¹⁷Stoga je trebalo da u svemu postane braæi slièan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki sveæenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda. ¹⁸Doista, u èemu je iskušan trpio, može iskušavanima pomoæi.