Chapter 1

¹ Proroštvo koje vidje prorok Habakuk. ²Dokle æu, Jahve, zapomagati, a da ti ne èuješ? Vikati k tebi "Nasilje!" a da ti ne spasiš? ³Zašto mi nepravdu iznosiš pred oèi, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljaèka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni! ⁴Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni naèas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopaèeno.

⁵Obazrite se na narode, pogledajte, èudite se, zapanjite! Jer u vaše dane èinim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko isprièa. ⁶Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuða. ⁷On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos. ⁸Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uveèer; jahaèi mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen proždru. ⁹Svi æe doæi rad' grabeža, lica im žegu k'o istoèni vjetar, grabe roblje kao pijesak! ¹⁰Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih. ¹¹Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala.

¹²Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveèe moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava. ¹³Preèiste su tvoje oèi da bi zloæu gledale. Ti ne možeš motriti tlaèenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe? ¹⁴Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara! ¹⁵On ih sve lovi na udicu, izvlaèi ih mrežom, preðom ih skuplja i tako se raduje i likuje. ¹⁶Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj preði jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu. ¹⁷Valja li, dakle, da neprestano poteže maè i kolje narod nemilice?