« Prev Genesis 47 Next »

Chapter 47

1 Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: "Moj otac i moja braæa stigoše sa svojim ovcama i govedima i sa svime što imaju iz zemlje kanaanske, i eno ih u gošenskom kraju." 2I uzevši petoricu izmeðu svoje braæe, uvede ih faraonu. 3Onda faraon zapita njegovu braæu: "Èime se bavite?" Odgovore faraonu: "Tvoje su sluge stoèari, baš kao što su bili naši preci. 4Došli smo da potražimo kratak boravak u ovoj zemlji", rekoše faraonu, "jer je nestalo paše za stada tvojih slugu, strašna glad pritište kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gošenskom kraju." 5[5a] Faraon reèe Josipu: [6b] "Neka se, dakle, nastane u gošenskom kraju. A ako znaš da meðu njima ima prikladnih, postavi ih za nadglednike moga osobnog blaga." [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigoše u Egipat i kad faraon, kralj egipatski, to èu, reèe Josipu: "Buduæi da su tvoj otac i tvoja braæa došli k tebi, 6[6a] egipatska ti je zemlja na raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju braæu u najboljem kraju." 7Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi faraona. 8A faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?" 9Jakov odgovori faraonu: "Godina moga lutalaèkog življenja ima stotina i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga života; ne dostižu brojem godine življenja na zemlji mojih otaca." 10Poslije toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega. 11Tako Josip nastani svoga oca i svoju braæu davši im u vlasništvo najljepši kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio. 12A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju braæu i svu oèevu obitelj sve do najmanjega. 13Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strašna glad: izmuèi ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku. 14Josip pobra sav novac što se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj u zamjenu za žito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov dvor. 15Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipæani doðu k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Zašto da pomremo pred tvojim oèima? Novca više nema." 16Josip odgovori: "Predajte svoju stoku pa æu vam dati žita u zamjenu za stoku kad je novca nestalo." 17Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davaše kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom u zamjenu za sve njihovo blago. 18Kad je ona godina prošla, doðu k njemu i druge godine te mu reknu: "Ne možemo sakriti od svoga gospodara: novca je nestalo, blaga su veæ ustupljena gospodaru; drugo ništa ne preostaje da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice. 19Zašto da uništimo na tvoje oèi i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i naše zemlje u zakup za kruh, i tako æemo zajedno sa svojom zemljom postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da preživimo: da ne izginemo i da nam oranice ne postanu pustoš!" 20Tako Josip steèe faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipæanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasništvo, 21a narod od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem. 22Jedino nije preuzeo sveæenièkih imanja, jer je faraon davao sveæenicima odreðeni dio, i tako su živjeli od prihoda što im ga je faraon davao. Stoga nisu prodali svojih imanja. 23Onda Josip reèe svijetu: "Buduæi da sam danas za faraona prekupio i vas i vašu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju. 24A kad bude pobiranje ljetine, faraonu æete davati jednu petinu, dok æe èetiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za hranu vama i onima koji su u vašim domovima i za hranu vašoj djeci." 25Oni odgovore: "Život si nam spasio! Mi smo zahvalni svome gospodaru što možemo biti faraonovi robovi." 26Tako Josip napravi za Egipat zemljišni zakon koji i danas vrijedi: petina pripada faraonu; jedino sveæenièka imanja nisu prešla faraonu. 27Izraelci se nastaniše u zemlji egipatskoj, u kraju gošenskom; u njem stekoše vlasništvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnoži. 28U zemlji egipatskoj poživje Jakov sedamnaest godina. Tako je duljina Jakovljeva života iznosila sto èetrdeset i sedam godina. 29A kad se približi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina Josipa te mu reèe: "Ako mi želiš ugoditi, stavi svoju ruku pod moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti u Egiptu! 30Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!" "Uèinit æu kako si rekao", odgovori. 31"Zakuni mi se!" - reèe. I on mu se zakle. Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju.

« Prev Genesis 47 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |