« Prev Genesis 3 Next »

Chapter 3

1 Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reèe ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?" 2Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti. 3Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'" 4Nato æe zmija ženi: "Ne, neæete umrijeti! 5Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit æe vam se oèi, i vi æete biti kao bogovi koji razluèuju dobro i zlo." 6Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oèi zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo. 7Tada se obadvoma otvore oèi i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišæa i naprave sebi pregaèe. 8Uto èuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - èovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, meðu stabla u vrtu. 9Jahve, Bog, zovne èovjeka: "Gdje si?" - reèe mu. 10On odgovori: "Èuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih." 11Nato mu reèe: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?" 12Èovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo." 13Jahve, Bog, reèe ženi: "Što si to uèinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena. 14Nato Jahve, Bog, reèe zmiji: "Kad si to uèinila, prokleta bila meðu svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat æeš i zemlju jesti sveg života svog! 15Neprijateljstvo ja zameæem izmeðu tebe i žene, izmeðu roda tvojeg i roda njezina: on æe ti glavu satirati, a ti æeš mu vrebati petu." 16A ženi reèe: "Trudnoæi tvojoj muke æu umnožit, u mukama djecu æeš raðati. Žudnja æe te mužu tjerati, a on æe gospodariti nad tobom." 17A èovjeku reèe: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom æeš se od nje hraniti svega vijeka svog! 18Raðat æe ti trnjem i korovom, a hranit æeš se poljskim raslinjem. 19U znoju lica svoga kruh svoj æeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah æeš se i vratiti." 20Svojoj ženi èovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima. 21I naèini Jahve, Bog, èovjeku i njegovoj ženi odjeæu od krzna pa ih odjenu. 22Zatim reèe Bog: "Evo, èovjek postade kao jedan od nas - znajuæi dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!" 23Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obraðuje zemlju iz koje je i uzet. 24Istjera, dakle, èovjeka i nastani ga istoèno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni maè koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.

« Prev Genesis 3 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |