« Prev Ezekiel 7 Next »

Chapter 7

1 Opet mi doðe rijeè Jahvina i reèe: 2"Ti, sine èovjeèji, reci: Ovako govori Jahve Gospod zemlji Izraelovoj: 'Primièe se kraj: bliži se konac zemlji na sve èetiri strane svijeta! 3Sada je i tebi kraj: gnjev æu svoj na te izliti, sudit æu ti prema putovima tvojim i na te æu oboriti sve gadosti tvoje! 4I moje te oèi neæe požaliti, neæu ti se smilovati, nego æu te nagraditi prema putovima tvojim, tvoje æe gadosti u tebi ostati. I znat æete da sam ja Jahve.'" 5Ovako govori Jahve: "Jedna nesreæa, evo, dolazi! 6Kraj dolazi, dolazi ti kraj, evo, dolazi! 7Kolo ti udesa dolazi, stanovnièe zemlje! Dolazi tvoj èas, bliži se dan: strava je, a ne radost u gorama. 8Eto, uskoro æu na te izliti gnjev i iskalit æu na tebi srdžbu svoju! Sudit æu ti prema putovima tvojim i oborit æu na te sve gadosti tvoje. 9I moje te oèi neæe požaliti, neæu ti se smilovati, nego æu ti platiti prema putovima tvojim i tvoje æe gadosti u tebi ostati! I spoznat æete da sam ja Jahve koji bije. 10Evo, evo dolazi, kolo ti udesa dolazi, prut veæ cvjeta i oholost pupa, 11a nasilje se podiže kao žezlo bezbožnosti! I nitko neæe ostati od njih, nitko od njihova mnoštva. Ništa od njihove buke, nema u njima vrijednosti. 12Ide vrijeme, bliži se dan! Tko kupuje, neka se ne raduje, a tko prodaje, neka ne tuguje, jer se gnjev izlijeva na sve bogatstvo njegovo. 13Jer tko proda, neæe više dobiti što je prodao, i nitko neæe bezakonjem ojaèati život! 14Trube trublje i sve je spremno, ali nitko ne kreæe u boj, jer gnjev se moj izlijeva na sve buèno mnoštvo. 15Vani - maè, a unutra - kuga i glad! I tko je u polju, od maèa æe poginuti, a tko u gradu, glad æe ga i kuga uništiti. 16Koji uteku, sklonit æe se u gore kao dolinski golubovi, a ja æu ih sve istrijebiti, svakoga zbog bezakonja njegova, 17i sve æe ruke klonuti, a koljena æe svima malaksati. 18U kostrijet æe se odjenuti, trepet æe ih obuzeti, sva æe lica sramota pokriti, sve æe im glave oæelavjeti! 19Srebro svoje pobacat æe na ulice, a zlato æe smatrati izmetom: u dan srdžbe Jahvine ni srebro ni zlato neæe ih izbaviti, duše im neæe moæi nasititi ni trbuha napuniti, jer se o to spotakoše na grijeh. 20Uzoholiše se zbog divnoga nakita svojega; od njega napraviše kumire - grozote i gadosti svoje: zato im ga pretvorih u izmet. 21Dat æu ga u ruke tuðincima da oplijene, razgrabe i oskvrnu. 22Odvratit æu od njih lice svoje: i neka se samo oskvrnjuje moja dragocjenost, neka u nju uðu provalnici i neka je oskvrnu! 23Spremaj lance, jer je zemlja puna krvi i zloèina koji zaslužuju smrt i grad prepun nasilja! 24Zato æu dovesti najgore narode da baštine njihove domove. Slomit æu oholost nasilnika, i svetišta njihova bit æe oskvrnjena. 25Dolazi tjeskoba! Tražit æe mir, a mira biti neæe! 26Dolazit æe nevolja za nevoljom, jedna zla vijest za drugom! I tražit æe se viðenje u proroka; u sveæenika neæe više biti Zakona ni u starješina savjeta! 27Kralj æe protužiti, a kneza æe spopasti užas i ruke æe puku zadrhtati, jer æu ih nagraditi prema putovima njihovim i sudit æu im prema sudovima njihovim. I znat æe da sam ja Jahve."

« Prev Ezekiel 7 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |