Chapter 20

¹ Godine sedme, petoga mjeseca, desetoga dana, doðoše k meni neke od starješina izraelskih da se s Jahvom svjetuju. Posjedaše preda me. ²I doðe mi rijeè Jahvina: "Sine èovjeèji! Govori starješinama Izraelovim! ³Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Došli ste me pitati za savjet? Života mi moga, neæete me pitati!' - rijeè je Jahve Gospoda. ⁴Hoæeš li im suditi, hoæeš li suditi, sine èovjeèji? Pokaži im gadosti otaca njihovih. ⁵Reci im: Ovako govori Jahve Gospod: 'Onoga dana kad izabrah Izraela i ruku stavih na potomstvo doma Jakovljeva te im se objavih u zemlji egipatskoj, zakleh im se: Ja sam Jahve, Bog vaš! ⁶Toga im se dana rukom podignutom zakleh da æu ih izvesti iz zemlje egipatske u zemlju koju za njih izabrah, u zemlju kojom teèe med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu. ⁷I rekoh im: Odbacite od sebe sve gadosti što vam oèi privlaèe i ne kaljajte se kumirima egipatskim jer - ja sam Jahve, Bog vaš!' ⁸Ali se oni odvrgoše od mene i ne htjedoše me poslušati: nijedan ne odbaci gadosti koje mu oèi zaniješe i ne okani se kumira egipatskih. Tad odluèih izliti gnjev svoj na njih i iskaliti srdžbu na njima u zemlji egipatskoj. ⁹Ali radi imena svojega - da se ne kalja na oèi naroda meðu kojima obitavahu i pred kojima im bijah objavio da æu ih izvesti - ¹⁰izvedoh ih iz zemlje egipatske i odvedoh ih u pustinju; ¹¹i dadoh im svoje uredbe i objavih svoje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; ¹²dadoh im i svoje subote, kao znak izmeðu sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih posveæujem. ¹³Ali se i u pustinji dom Izraelov odmetnu od mene: nisu hodili po mojim uredbama; odbaciše moje zakone, koje svatko mora vršiti da bi živio; subote moje oskvrnjivahu. I zato odluèih u pustinji gnjev svoj na njih izliti da ih zatrem. ¹⁴Ali ni toga ne uèinih radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naoèigled izvedoh. ¹⁵Ali im se zakleh u pustinji da ih neæu uvesti u zemlju koju sam im bio dao, u zemlju kojom teèe med i mlijeko, od svih zemalja najljepšu, ¹⁶jer odbaciše moje zakone, i ne hodiše po mojim uredbama, i subote moje oskvrnjivahu, a srce im iðaše za njihovim kumirima. ¹⁷Oèi se moje ipak sažališe da ih ne zatrem. I tako ih u pustinji ne uništih, ¹⁸nego rekoh sinovima njihovim u pustinji: 'Ne hodite po uredbama svojih otaca, ne èuvajte zakona njihovih i ne kaljajte se kumirima njihovim! ¹⁹Ja sam Jahve, Bog vaš! Po uredbama mojim hodite, èuvajte i vršite moje zakone ²⁰i svetkujte moje subote, neka one budu znak izmeðu mene i vas, kako bi se znalo da sam ja Jahve, Bog vaš!' ²¹Ali se i sinovi odmetnuše od mene: po mojim uredbama nisu hodili i nisu èuvali ni vršili mojih zakona, koje svatko mora vršiti da bi živio, a subote su moje oskvrnjivali. I zato odluèih gnjev svoj izliti i iskaliti srdžbu svoju na njima u pustinji. ²²Ali opet ruku svoju sustegoh radi svojeg imena, da se ono ne kalja pred narodima kojima ih naoèigled izvedoh. ²³No zakleh se u pustinji da æu ih raspršiti meðu narode i rasijati po zemljama, ²⁴jer nisu vršili mojih zakona i jer prezreše moje uredbe i jer subote moje oskvrnjivahu i oèi upirahu u kumire svojih otaca. ²⁵I zato im dadoh uredbe koje ne bijahu dobre, zakone koji usmræuju: ²⁶da se oskvrnjuju svojim prinosima, provodeæi kroz oganj svoju prvoroðenèad. Htjedoh tako da ih zastrašim, neka znaju da sam ja Jahve. ²⁷Sine èovjeèji, reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod! I ovim me oci vaši još uvrijediše: nevjerom mi se iznevjeriše! ²⁸Kad ih uvedoh u zemlju koju im se zakleh dati, gdje god bi ugledali povišen brežuljak ili stablo krošnjato, prinosili bi žrtve, donosili izazovne prinose, metali mirise ugodne, nalijevali ljevanice. ²⁹Upitah ih: što li znaèi ta uzvišica na koju se penjete?' I tako osta ime 'bama', uzvišica, do dana današnjega. ³⁰Zato reci domu Izraelovu: 'Ovako govori Jahve Gospod: Ne kaljate li se i vi kao oci vaši, ne provodite li i vi blud s gadostima njihovim? ³¹Kaljate se prinoseæi im darove, provodeæi kroz oganj svoje sinove u èast svim kumirima svojim sve do dana današnjega. I da me onda za savjet pitaš, dome Izraelov! Života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - neæete me za savjet pitati! ³²I neæe se zbiti o èemu sanjate kad govorite: 'Bit æemo kao drugi narodi, kao narodi ostalih zemalja što služe drveæu i kamenju.' ³³Života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - vladat æu vama rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svoj žestini svoje jarosti. ³⁴Izvest æu vas iz naroda, skupiti vas iz svih zemalja u koje bijaste raspršeni rukom krepkom i mišicom uzdignutom, u svem plamu jarosti moje! ³⁵Odvest æu vas u pustinju naroda i ondje vam licem u lice suditi! ³⁶Kao što sudih ocima vašim u pustinji zemlje egipatske, i vama æu suditi - rijeè je Jahve Gospoda! ³⁷Provest æu vas ispod štapa svojega, podvræi vas brojenju: ³⁸razluèit æu izmeðu vas sve koji se pobuniše i odvrgoše od mene: izvest æu ih iz zemlje u kojoj kao došljaci borave, ali - u zemlju Izraelovu nikad uæi neæe! I znat æete da sam ja Jahve!' ³⁹'A vi, dome Izraelov' - ovako govori Jahve Gospod - 'samo idite i dalje služite svaki svom kumiru! Jednom æete, kunem vas se, poslušati i neæete više kaljati moje sveto ime svojim prinosima i kumirima: ⁴⁰na Svetoj gori mojoj, na visokoj gori Izraelovoj - rijeè je Jahve Gospoda - služit æe mi sav dom Izraelov, u svojoj zemlji. Ondje æe mi oni omiljeti i ondje æu iskati vaše podizanice i prinose vaših prvina sa svim svetinjama. ⁴¹Omiljet æete mi kao miris ugodan kad vas izvedem iz narodÄa i skupim iz zemalja u kojima bjeste rasijani. I na vama æu oèitovati svetost svoju naoèigled svih naroda. ⁴²Tada æete znati da sam ja Jahve, kada vas dovedem u zemlju Izraelovu, u zemlju koju se zakleh dati oèevima vašim. ⁴³Ondje æete se spomenuti svih svojih putova i nedjela kojima se okaljaste: sami æete sebi omrznuti zbog nedjela što ih poèiniste. ⁴⁴I tada æete spoznati da sam ja Jahve kad, radi imena svojega, ne postupim s vama po zloæi vaših putova ni po vašim pokvarenim djelima, dome Izraelov! Tako govori Jahve Gospod!'"