Chapter 16

¹ I doðe mi rijeè Jahvina: ²Sine èovjeèji! Pokaži Jeruzalemu sve gadosti njegove! ³Reci: Ovako Jahve Gospod govori Jeruzalemu, nevjernici: 'Podrijetlom i rodom iz zemlje si kanaanske, otac ti Amorejac, mati Hetitkinja. ⁴Kad si svijet ugledala, na dan roðenja tvojega pupka ti ne odrezaše niti te vodom opraše da te oèiste; solju te ne osoliše niti te povojima poviše. ⁵Nijedno se oko na te ne sažali niti se tko smilova da ti to uèini, nego te na dan roðenja tvojega gadnu baciše napolje. ⁶A ja proðoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: 'Živi!' U krvi ti tvojoj rekoh: 'Živi! ⁷Razrasti se kao izdanak u polju!' I umnožih te, i ti se razraste i velika postade, i doðe vrijeme da sazreš. Dojke ti se raspupale, kosa ti narasla, ali si još gola i naga bila. ⁸Proðoh kraj tebe i u te se zagledah: i gle, dob tvoja - dob je ljubavi! Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom - rijeè je Jahve Gospoda - i ti moja postade. ⁹Okupah te u vodi, krv saprah s tebe i uljem te pomazah. ¹⁰Obukoh te u šarene haljine, na noge ti obuh sandale od fine kože; opasah te bezom i pokrih te prijevjesom svilenim. ¹¹Uresih te nakitima: na ruke ti stavih narukvice, oko vrata ogrlice; ¹²prstenom ti nos uresih, uši naušnicama, a glavu ti ovjenèah vijencem najljepšim. ¹³I tako se sva u srebru i zlatu pojavi, u haljini od beza, svilom izvezenoj. Za hranu ti dadoh najfinije brašno, med i ulje. Bila si tako lijepa, prelijepa, za kraljicu podobna! ¹⁴Glas o ljepoti tvojoj puèe meðu narodima, jer ti bijaše tako lijepa u nakitu mojem što ga djenuh na tebe - rijeè je Jahve Gospoda. ¹⁵Ali te ljepota tvoja zanijela, zbog glasa se svojega bludu podade: blud si svoj nudila obilno svakom prolazniku, njegova si bila. ¹⁶Od haljina si svojih šarene uzvišice pravila i na njima se bludu odavala ... ¹⁷I nakite uze zlatne i srebrne, kojima te ja bijah uresio, i od njih naèini sebi muške likove da s njima bludnièiš. ¹⁸Uze šarene, vezene haljine da njima odjeneš kumire svoje i njima si prinosila moje ulje i moj kad. ¹⁹A hranu što ti je dadoh - najfinije brašno, med i ulje kojima te hranjah - pred njih si stavljala na ugodan miris. Da, tako to bijaše - rijeè je Jahve Gospoda! ²⁰Sinove si svoje i kæeri uzimala koje meni porodi i njima ih za hranu klala. Malo ti bijaše tvoga bludnièenja, ²¹pa si èak i djecu moju davala da se njima na èast kroz oganj provedu! ²²U svim tim gnusobama i bludu svojemu ne spomenu se dana mladosti svoje, kad si se gola i naga u krvi svojoj koprcala. ²³I povrh svega zla - Jao! Jao! rijeè je Jahve Gospoda - ²⁴sagradi sebi humke, posvud diže uzvišice. ²⁵Na svim raskršæima podiže uzvišice i na njima blatiš svoju ljepotu, nudiš se svakom prolazniku množeæ' svoje bludnièenje. ²⁶Bludu se podade sa sinovima Egipta, snažna tijela, bludnièenje si množila da me razjariš. ²⁷Zato, evo, ruku digoh na te, smanjivši ti obrok hrane i predavši te bijesu tvojih mrziteljica, kæeri filistejskih, koje se stide sramotnoga tvojeg vladanja. ²⁸Tjerala si blud i sa sinovima Asira i nisi se zasitila; i s njima si blud tjerala, ali se nisi zasitila. ²⁹Umnožila si bludnièenje svoje i sa zemljom kanaanskom, sa zemljom kaldejskom, ali se ni onda nisi zasitila. ³⁰O, kako li slabo bijaše tvoje srce - rijeè je Jahve Gospoda - kad èinjaše ono što rade bludnice najrazvratnije. ³¹Na svim raskrsnicama humak sebi podiže, posvuda sagradi sebi uzvišice. Ali ne kao druge bludnice, jer si prezirala plaæu bludnièku, ³²nego kao preljubnica: mjesto muža, strance si primala. ³³Svima se bludnicama plaæa, a ti si sama ljubavnike svoje plaæala i još si ih u bludnosti svojoj darovima mamila da ti doðu odasvuda. ³⁴Ti bijaše bludnica kakvih nema: nitko za tobom nije trèao da s tobom blud provodi, nego si sama davala plaæu bludnièku, a nisu je tebi plaæali. Toliko si bila opaka! ³⁵Stoga, razvratnice, èuj rijeè Jahvinu: ³⁶Ovako govori Jahve Gospod: Jer si svlaèila svoju sramotu i u bludu golotinju otkrivala pred svima svojim ljubavnicima i gnusnim kumirima, i zbog krvi svojih sinova što si ih njima prinosila, ³⁷evo, skupit æu sve tvoje ljubavnike s kojima si se naslaðivala, sve koje si voljela i koje si mrzila, skupit æu ih odasvud protiv tebe i razotkriti im tvoju golotinju, neka vide sramotu tvoju. ³⁸Sudit æu ti kao što se sudi preljubnicama i krvnicama i predati te bijesu njihovu. ³⁹Predat æu te u ruke njihove da poruše tvoje humke, da razore uzvišice tvoje. I zderat æe sa tebe haljine, oteti nakit i ostaviti te golu, sasvim nagu. ⁴⁰A zatim æe na te dovesti svjetinu da te kamenuje i da te sasijeèe maèevima. ⁴¹Kuæe æe ti ognjem spaliti i naoèigled svim ženama izvršiti pravdu nad tobom. Tako æu dokrajèiti tvoje bludnièenje, neæeš više davati plaæu bludnièku. ⁴²Iskalit æu gnjev svoj nad tobom i povuæi æu svoju ljubomoru od tebe. Smirit æu se i neæu se više gnjeviti. ⁴³I jer se ne spomenu svoje mladosti, veæ me svim tim izazivaše, oborit æu ti na glavu sve postupke tvoje - rijeè je Jahve Gospoda: neæeš više dodavati bestidnosti na sve svoje gadosti! ⁴⁴I sastavljaè poslovica narugat æe ti se poslovicom: 'Kakva mati, takva kæi.' ⁴⁵Prava si kæi svoje matere, koja ostavi muža i djecu; sestra si sestara svojih, koje ostaviše muževe svoje i djecu: Hetitkinja vam mati bijaše, otac Amorejac: ⁴⁶Samarija, sestra tvoja starija, sa svojim kæerima tebi slijeva stoji; Sodoma, tvoja mlaða sestra, sa kæerima svojim zdesna ti stoji. ⁴⁷A ti ne samo da si njihovim putem hodila i èinila njihove gadosti - to bi tebi bilo premalo - veæ bijaše od njih pokvarenija na svojim putovima. ⁴⁸Života mi mojega - rijeè je Jahve Gospoda - tvoja sestra Sodoma sa svojim kæerima ne uèini što si ti poèinila zajedno sa kæerima svojim. ⁴⁹Evo opaèina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kæeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu. ⁵⁰Uzoholiše se i gadosti pred oèima mojim èinjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje! ⁵¹A sestra ti Samarija ne poèini ni polovicu grijeha tvojih, i tako ti poèini više gadosti nego one obje zajedno, opravdavši sestre svoje svojim gadostima. ⁵²Zato snosi sad sramotu grijeha kojima si sestre svoje opravdala; zbog grijeha kojima se više od njih nagrdi, one izaðoše pravednije. Postidi se, dakle, i snosi sramotu svoju kojom sestre opravda. ⁵³A ja æu okrenuti udes njihov, udes Sodome i kæeri njenih, udes Samarije i kæeri njenih; i tvoj æu udes okrenuti meðu njima, ⁵⁴da snosiš sramotu svoju i da se postidiš za sve što si poèinila, njima na utjehu. ⁵⁵Sestra tvoja Sodoma i kæeri njene vratit æe se u stanje prijašnje; sestra tvoja Samarija i kæeri njene vratit æe se u stanje prijašnje; ali i ti i kæeri tvoje vratit æete se u stanje prijašnje. ⁵⁶Zar se nije spominjala sestra tvoja Sodoma dok ti bijaše ponosita, ⁵⁷prije negoli se golotinja tvoja otkrila? Budi sada za ruglo kæerima edomskim, susjedama njenim i kæerima filistejskim koje ti se sa svih strana rugaju. ⁵⁸Snosi, dakle, svoju sramotu i svoje gadosti - rijeè je Jahve Gospoda!' ⁵⁹Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Postupit æu s tobom onako kako ti uèini kad pogazi zakletvu i raskinu Savez. ⁶⁰Ali æu se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje i uspostavit æu s tobom Savez vjeèan. ⁶¹I ti æeš se opomenuti svojih putova i postidjet æeš se kad primiš svoje sestre, stariju i mlaðu, koje æu ti dati za kæeri, ali ne snagom tvog Saveza. ⁶²Sklopit æu s tobom savez svoj i znat æeš da sam ja Jahve, ⁶³da se opomeneš i da se postidiš i da od sramote više ne otvoriš usta kad ti oprostim sve što uèini! To je rijeè Jahve Gospoda.'"