Chapter 17

¹ Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije. ²Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: "Daj nam vode da pijemo!" A Mojsije im odgovori: "Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Jahvu?" ³Ali je narod žeðao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: "Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeðom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?" ⁴"Što æu s ovim narodom!" - zazivao je Mojsije Jahvu. "Još malo pa æe me kamenovati." ⁵"Istupi pred narod!" - rekne Jahve Mojsiju. "Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i poði. ⁶A ja æu stajati pred tobom ondje, na peæini na Horebu. Udari po peæini: iz nje æe poteæi voda, pa neka se narod napije." Mojsije uèini tako naoèigled izraelskih starješina. ⁷Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreæi: "Je li Jahve meðu nama ili nije?" ⁸Uto doðu Amaleèani i zarate s Izraelcima kod Refidima. ⁹A Mojsije reèe Jošui: "Odaberi momèad pa poði i zapodjeni borbu s Amaleèanima. Ja æu sutra stati na vrh brda, sa štapom Božjim u ruci." ¹⁰Jošua uèini kako mu je Mojsije rekao te zaðe u borbu s Amaleèanima, a Mojsije, Aron i Hur uzaðoše na vrh brda. ¹¹I dok bi Mojsije držao ruke uzdignute, Izraelci bi nadjaèavali; a kad bi ruke spustio, nadjaèavali bi Amaleèani. ¹²Ali Mojsiju ruke napokon klonu. Zato uzeše kamen, staviše ga poda nj i on sjede, dok mu Aron i Hur, jedan s jedne, a drugi s druge strane, držahu ruke, tako da mu izdržaše do sunèanog zalaska. ¹³I Jošua oštricom maèa svlada Amaleka i njegov narod. ¹⁴Onda Jahve reèe Mojsiju: "Zapiši ovo u knjigu na sjeæanje i utuvi u uši Jošui da æu ja spomen na Amaleèane sasvim izbrisati pod nebom!" ¹⁵Podiže zatim Mojsije žrtvenik i nazva ga : Jahve mi je stijeg! ¹⁶"Jer", reèe, "Jahvin stijeg u ruku! Jahvin je boj protiv Amaleèana od naraštaja do naraštaja!"