Chapter 15

¹ Tada Mojsije s Izraelcima zapjeva ovu pjesmu Jahvi u slavu: "U èast Jahvi zapjevat æu, jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao. ²Moja je snaga, moja pjesma - Jahve jer je mojim postao izbaviteljem. On je Bog moj, njega ja æu slaviti, on je Bog oca moga, njega æu velièati. ³Jahve je ratnik hrabar, Jahve je ime njegovo. ⁴Kola faraonova i vojsku mu u more baci; cvijet njegovih štitonoša More crveno proguta. ⁵Valovi ih prekriše; poput kamena u morske potonuše dubine. ⁶Desnica tvoja, Jahve, snagom se prodièi; desnica tvoja, Jahve, raskomada dušmana. ⁷Velièanstvom svojim obaraš ti protivnike; puštaš svoj gnjev i on ih k'o slamu proždire. ⁸Od daha iz tvojih nosnica vode narastoše, valovi se u bedem uzdigoše, u srcu mora dubine se stvrdnuše. ⁹Mislio je neprijatelj: 'Gonit æu ih, stiæi, plijen æu podijelit', duša æe moja sita ga biti; trgnut æu maè, uništit' ih rukom svojom.' ¹⁰A ti dahom svojim dahnu, more se nad njima sklopi; k'o olovo potonuše silnoj vodi u bezdane. ¹¹Tko je kao ti, Jahve meðu bogovima, tko kao ti sija u svetosti, u djelima strašan, divan u èudima? ¹²Desnicu si pružio i zemlja ih proguta! ¹³Milošæu svojom vodio si ovaj narod, tobom otkupljen, k svetom tvom Stanu snagom si ga svojom upravio. ¹⁴Kada to èuše, prodrhtaše narodi; Filistejce muke spopadoše. ¹⁵Užas je srvao edomske glavare, trepet je obuzeo moapske knezove i tresu se svi koji žive u Kanaanu. ¹⁶Strah i prepast na njih se obaraju; snaga tvoje ruke skamenila ih je dok narod tvoj, Jahve, ne proðe, dok ne proðe narod tvoj koji si otkupio. ¹⁷Dovest æeš ih i posaditi na gori svoje baštine, na mjestu koje ti, Jahve, svojim uèini Boravištem, Svetištem, o Jahve, tvojom rukom sazidanim. ¹⁸Vazda i dovijeka Jahve æe kraljevati." ¹⁹Kad su faraonovi konji, njegova kola i konjanici sašli u more, Jahve je na njih povratio morske vode pošto su Izraelci prošli posred mora po suhu. ²⁰Tada Aronova sestra, proroèica Mirjam, uze bubanj u ruku, a sve žene pridruže joj se s bubnjem u ruci i plešuæi. ²¹Mirjam je zaèinjala pjesmu: "Zapjevajte Jahvi jer se slavom proslavio! Konja s konjanikom u more je survao." ²²Pokrene Mojsije Izraelce od Crvenog mora i poðu na put kroz pustinju Šur. Tri su dana putovali pustinjom, a vode nisu našli. ²³Doðu k Mari, ali nisu mogli piti vode kod Mare jer je bila gorka. Stoga se i zove Mara. ²⁴Narod je mrmljao na Mojsija i govorio: "Što æemo piti?" ²⁵A on zazva Jahvu. Jahve mu pokaže neko drvo. Baci on to drvo u vodu i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi u kušnju. ²⁶Zatim reèe: "Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeæi što je pravo u njegovim oèima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipæane na vas neæu puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje." ²⁷Zatim stignu u Elim, gdje je bilo dvanaest izvora i sedamdeset palma. Tu se, uz vodu, utabore.