Chapter 12

¹ Jahve reèe Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: ²"Ovaj mjesec neka vam bude poèetak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. ³Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinèe. Tako, jedno na obitelj. ⁴Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona prikljuèi svome susjedu, najbližoj kuæi, prema broju osoba. Podijelite živinèe prema tome koliko koja osoba može pojesti. ⁵Živinèe neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. ⁶Èuvajte ga do èetrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton. ⁷Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuæe u kojoj se bude blagovalo. ⁸Meso, peèeno na vatri, neka se pojede te iste noæi sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. ⁹Da ništa sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri peèeno: s glavom, nogama i ponutricom. ¹⁰Ništa od njega ne smijete ostaviti za sutradan: što bi god do jutra ostalo, morate na vatri spaliti. ¹¹A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obuæom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha. ¹²Te æu, naime, noæi ja proæi egipatskom zemljom i pobiti sve prvoroðence u zemlji egipatskoj - i èovjeka i životinju. Ja, Jahve, kaznit æu i sva egipatska božanstva. ¹³Krv neka oznaèuje kuæe u kojima vi budete. Gdje god spazim krv, proæi æu vas; tako æete vi izbjeæi bièu zatornomu kad se oborim na zemlju egipatsku." ¹⁴"Taj dan neka vam bude spomen-dan. Slavite ga kao blagdan u èast Jahvi. Svetkujte ga po trajnoj uredbi od koljena do koljena. ¹⁵Sedam dana jedite beskvasan kruh. Prvoga veæ dana uklonite kvasac iz svojih kuæa. Jer, tko bi god od prvoga do sedmoga dana jeo ukvasan kruh, taj se ima iskorijeniti izmeðu Izraelaca. ¹⁶Prvoga dana držite sveto zborovanje, a tako i sedmoga dana. Nikakva posla tih dana nemojte raditi. Jedino jelo, što kome treba, možete pripraviti. ¹⁷Držite blagdan beskvasnog kruha! Toga sam, naime, dana izveo vaše èete iz zemlje egipatske. Držite zato taj dan kao blagdan od koljena do koljena: to je vjeèna naredba. ¹⁸Od veèeri èetrnaestoga dana prvoga mjeseca pa do veèeri dvadeset prvoga dana toga mjeseca jedite beskvasan kruh. ¹⁹Sedam dana ne smije biti kvasca u vašim domovima. Tko bi god jeo bilo što ukvasano, taj neka se ukloni iz izraelske zajednice, bio stranac ili domorodac. ²⁰Ništa ukvasano ne smijete jesti: u svim svojim prebivalištima jedite nekvasan kruh." ²¹Zatim sazva Mojsije sve starješine Izraelaca te im reèe: "Idite i pribavite janje za svoje obitelji i žrtvujte Pashu. ²²Onda uzmite kitu izopa, zamoèite je u krv što je u zdjeli i poškropite krvlju iz zdjele nadvratnik i oba dovratnika. Neka nitko ne izlazi preko kuænih vrata do jutra. ²³Kad Jahve bude prolazio da pobije Egipæane, zapazit æe krv na nadvratniku i na oba dovratnika, pa æe mimoiæi ta vrata i neæe dopustiti da Zatornik uðe u vaše kuæe da hara. ²⁴Ovu uredbu držite u svim vremenima kao zakon za se i djecu svoju. ²⁵I kad doðete u zemlju koju æe vam Jahve dati kako je obeæao, vršite ovaj obred. ²⁶Kad vas vaša djeca zapitaju: Što vam taj obred oznaèuje? ²⁷odgovorite im: Ovo je pashalna žrtva u èast Jahvi koji je prolazio mimo kuæe Izraelaca kad je usmræivao Egipæane, a naše kuæe pošteðivao." Tada narod popada nièice i pokloni se. ²⁸Potom Izraelci odu i poslušaju: kako je Jahve Mojsiju i Aronu naredio, tako i uèine. ²⁹U ponoæi Jahve pobije sve prvoroðence po zemlji egipatskoj: od prvoroðenca faraonova, koji je imao sjediti na prijestolju, do prvoroðenca sužnja u tamnici, a tako i sve prvine od stoke. ³⁰Noæu ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipæani, jer se strašan jauk razlijegao Egiptom: ne bijaše kuæe u kojoj nije ležao mrtvac. ³¹Faraon pozva u noæi Mojsija i Arona te im reèe: "Ustajte i odlazite od moga naroda i vi i vaši Izraelci! Idite! Odajte štovanje Jahvi, kako ste tražili. ³²Pokupite svoju i sitnu i krupnu stoku, kako ste zahtijevali: idite pa i mene blagoslovite!" ³³Egipæani nagonili narod da brže ide iz zemlje, "jer izgibosmo svi", govorahu oni. ³⁴Tako narod ponese svoje još neukislo tijesto; naæve, uvijene u ogrtaèe, ponesoše na ramenima. ³⁵I uèiniše Izraelci kako im je Mojsije bio rekao: zatražiše od Egipæana srebrnine, i zlatnine, i odjeæe. ³⁶Jahve je uèinio te Egipæani bijahu naklonjeni narodu pa davahu. Tako su Egipæane oplijenili. ³⁷Poðu tako Izraelci iz Ramsesa prema Sukotu. Bilo je oko šest stotina tisuæa pješaka, osim žena i djece. ³⁸A mnogo i drugoga svijeta poðe s njima, i mnoga stoka, krupna i sitna. ³⁹Ispeku beskvasne prevrte od tijesta što su ga iz Egipta ponijeli: nije se bilo ukvasalo. A kako su bili tjerani iz Egipta, nisu mogli odgaðati, i tako nisu sebi spremili poputninu. ⁴⁰Vrijeme što su ga Izraelci proveli u Egiptu iznosilo je èetiri stotine i trideset godina. ⁴¹I kad se navrši èetiri stotine i trideset godina - toèno onoga dana - sve èete Jahvine iziðoše iz zemlje egipatske. ⁴²Ona noæ koju je Jahve probdio da njih izbavi iz Egipta, odonda je svima Izraelcima, u sve naraštaje njihove, noæ bdjenja u èast Jahvi. ⁴³Reèe Jahve Mojsiju i Aronu: "Neka je ovo pravilo za pashalnu žrtvu: ni jedan stranac ne smije od nje jesti! ⁴⁴Svaki rob, kupljen novcem i obrezan, može je jesti. ⁴⁵Ni gost ni najamnik ne smiju je jesti! ⁴⁶Blagujte je u jednoj te istoj kuæi; iz kuæe ne smijete iznositi mesa niti na žrtvi smijete koju kost slomiti. ⁴⁷Sva zajednica Izraelaca neka je prikazuje! ⁴⁸Ako bi stranac koji meðu vama boravi htio svetkovati Pashu u èast Jahvi, svi se njegovi muški moraju obrezati. Tek tada neka pristupi i slavi je, jer je tada kao i domorodac zemlje. Ali neobrezani ne smije od nje jesti. ⁴⁹Neka vrijedi isto pravilo za domoroca i pridošlicu koji meðu vama boravi." ⁵⁰Svi Izraelci poslušaju: kako je Jahve naredio Mojsiju i Aronu, tako su i uèinili. ⁵¹Toga istog dana izbavio je Jahve Izraelce u njihovim èetama iz zemlje egipatske.