Chapter 9

¹ Razmišljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, sa djelima svojim, u Božjoj ruci; i èovjek ne razumije ni ljubavi ni mržnje, i njemu su obje ispraznost. ²Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, èistomu i neèistomu, onomu koji žrtvuje kao i onomu koji ne žrtvuje; jednako dobru kao i grešniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji se boji zakletve. ³Najgore je od svega što biva pod suncem ovo: ista je kob svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok žive, a potom se pridružuju mrtvima. ⁴Jer onaj tko je meðu živima, ima nade: i živ pas više vrijedi nego mrtav lav. ⁵Živi barem znaju da æe umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa niti imaju više nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih. ⁶Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mržnje, i zavisti, i više nemaju udjela ni u èem što biva pod suncem. ⁷Zato s radošæu jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se Bogu veæ prije svidjelo tvoje djelo. ⁸U svako doba nosi haljine bijele i ulja nek' ne ponestane na tvojoj glavi. ⁹Uživaj život sa ženom koju ljubiš u sve dane svojega ispraznog vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u životu i u trudu kojim se trudiš pod suncem. ¹⁰I što god nakaniš uèiniti, uèini dok možeš, jer nema ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u koje ideš. ¹¹Osim toga, vidjeh pod suncem: ne dobivaju trku hitri, ni boj hrabri; nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni milosti za uèene, jer vrijeme i kob sve ih dostiže. ¹²Èovjek ne zna svoga èasa: kao ribe ulovljene u podmukloj mreži, i kao ptice u zamku uhvaæene, tako se hvataju sinovi ljudski u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada. ¹³Još vidjeh pod suncem i ovu "mudrost" koja mi se uèini velikom: ¹⁴Bi jedan malen grad i u njem malo ljudi, a na nj udari velik kralj, opkoli ga i podiže oko njega velike opsadne tornjeve. ¹⁵Ali se u njemu naðe èovjek siromah mudar koji spasi grad svojom mudrošæu, a poslije se nitko nije sjeæao toga èovjeka. ¹⁶Ipak ja velim: bolja je mudrost nego jakost, ali se ne cijeni mudrost siromaha i ne slušaju njegove rijeèi. ¹⁷Blage se rijeèi mudraca bolje èuju nego vika zapovjednika nad luðacima. ¹⁸Mudrost više vrijedi nego bojno oružje, ali jedan jedini grešnik pokvari mnogo dobra.