Chapter 6

¹ I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem i teško tišti ljude. ²Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i poèasti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuðinac. To je ispraznost i grdna nevolja. ³I velim: bolje je nedonošèe od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba; ⁴jer je nedonošèe uzalud došlo i u tamu otišlo i ime mu je tamom pokriveno; ⁵sunca èak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga. ⁶Pa kad bi takav živio i dvije tisuæe godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto? ⁷Èovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti. ⁸Jer po èemu je mudrac bolji od luðaka i što reæi o siromahu koji se umije držati pred ljudima? ⁹Bolje je oèima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja. ¹⁰Što je veæ bilo, ime ima; i zna se što je èovjek; i on se ne može parbiti s jaèim od sebe. ¹¹Što više rijeèi, to veæa ispraznost svega, i koja je od toga korist èovjeku? ¹²Tko zna što je dobro èovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko æe kazati èovjeku što æe biti poslije njega pod suncem?