Chapter 5

¹ Mojsije sazva sav Izrael te im reèe: "Èuj, Izraele, naredbe i zapovijedi što ih danas izrièem u tvoje uši! Nauèite ih, držite i vršite. ²Jahve, Bog naš, sklopio je s nama Savez na Horebu. ³Nije Jahve sklopio taj Savez s našim oèevima, nego baš s nama svima koji smo danas ovdje živi. ⁴Licem je u lice Jahve govorio s vama na brdu isred ognja. ⁵Ja sam u ono vrijeme stajao izmeðu Jahve i vas da vam objavim Jahvine rijeèi, jer se vi, u strahu od ognja, niste htjeli peti na brdo. Rekao je: ⁶'Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuæe ropstva. ⁷Nemoj imati drugih bogova uz mene! ⁸Ne pravi sebi lika ni oblièja bilo èega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. ⁹Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do treæeg i èetvrtog koljena, ¹⁰a iskazujem milosrðe tisuæama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. ¹¹Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. ¹²Dan subotnji obdržavaj i svetkuj, kako ti je naredio Jahve, Bog tvoj. ¹³Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. ¹⁴A sedmoga je dana subota, poèinak posveæen Jahvi, Bogu tvome. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kæi tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni vol tvoj, ni magarac tvoj, niti ikakvo živinèe tvoje, niti došljak koji je unutar tvojih vrata; tako da mogne otpoèinuti i sluga tvoj, i sluškinja tvoja kao i ti. ¹⁵Sjeti se da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakom i ispruženom mišicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da držiš dan subotnji. ¹⁶Poštuj oca svoga i majku svoju, kako ti je Jahve, Bog tvoj, zapovjedio, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji koju ti Jahve, Bog tvoj, daje. ¹⁷Ne ubij! ¹⁸Ne uèini preljuba! ¹⁹Ne ukradi! ²⁰Ne svjedoèi lažno na bližnjega svoga! ²¹Ne poželi žene bližnjega svoga! Ne poželi kuæe bližnjega svoga, ni njive njegove, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga.'

²²Te je rijeèi na brdu, isred ognja, oblaka i guste tmine, jakim glasom upravio Jahve svemu vašem zboru. Ništa nije dodavao nego ih je ispisao na dvije kamene ploèe te ih predao meni. ²³A onda, kad èuste glas iz tmine, dok je brdo plamtjelo u ognju, k meni pristupiše svi vaši plemenski glavari i vaše starješine ²⁴pa rekoše: 'Jahve, Bog naš, oèitovao nam je, eto, svoju slavu i svoju velièajnost; èuli smo njegov glas isred ognja; danas smo vidjeli da èovjek može ostati na životu iako mu Bog govori. ²⁵A sad, zašto da umremo? Ovaj bi nas veliki oganj mogao proždrijeti; budemo li dalje slušali glas Jahve, Boga svoga, mogli bismo umrijeti. ²⁶Jer, koji je smrtnik ikad slušao glas Boga živoga kako govori isred ognja - kao mi - i ostao na životu? ²⁷Ti se primakni i slušaj sve što æe ti reæi Jahve, Bog naš. A onda ti nama kaži sve što tebi Jahve, Bog naš, rekne, i mi æemo to poslušati i izvršiti.' ²⁸Jahve je èuo vaše rijeèi kad ste mi govorili pa mi reèe: 'Èuo sam rijeèi što ih je taj narod tebi upravio. Sve što su rekli dobro je. ²⁹Kad bi samo njihova srca bila takva da me se uvijek boje i drže sve moje zapovijedi, da tako vazda budu sretni, oni i njihovo potomstvo! ³⁰Hajde, reci im: Vratite se u svoje šatore! ³¹A ti ostani ovdje kod mene; kazat æu ti sve zapovijedi, zakone i uredbe kojima æeš ih pouèiti i koje æe oni vršiti u zemlji što im je dajem u posjed.' ³²Pazite, dakle, da radite kako vam je Jahve, Bog vaš, naložio! Ne skreæite ni desno ni lijevo. ³³Slijedite potpuno put koji vam je Jahve, Bog vaš, oznaèio, da tako uzmognete živjeti, imati sreæu i dug život u zemlji koju æete zaposjesti.