Chapter 3

¹ Tada se okrenusmo i poðosmo prema Bašanu. Presrete nas bašanski kralj Og sa svim svojim narodom i nametnu nam boj kod Edreja. ²Tada mi Jahve reèe: 'Ne boj ga se! TÓa u tvoje sam ruke predao njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Uèini s njim kako si uèinio sa Sihonom, kraljem amorejskim, koji je živio u Hešbonu.' ³Tako je Jahve, Bog naš, u ruke naše predao i bašanskoga kralja Oga sa svim njegovim narodom. Tukli smo ga tako da mu nitko na životu nije ostao. ⁴Osvojili smo tada sve njegove gradove. Nije bilo grada koji im nismo oteli - šezdeset gradova, zapravo svu argopsku krajinu, Ogovo kraljevstvo u Bašanu. ⁵Svi su oni gradovi bili utvrðeni visokim zidinama, vratima i prijevornicama. Uz njih je bilo veoma mnogo otvorenih zaselaka. ⁶Udarismo ih prokletstvom - kako smo uèinili i sa Sihonom, kraljem hešbonskim - zatrvši svaki grad, ljude, žene i djecu. ⁷A svu stoku i plijen po tim gradovima zadržasmo za se. ⁸Tako smo u ono vrijeme iz ruku dvaju amorejskih kraljeva uzeli zemlju što se nalazi s onu stranu Jordana, od potoka Arnona do brda Hermona ( ⁹Sidonci zovu Hermon Sirjon, a Amorejci ga zovu Senir): ¹⁰sve gradove po Visoravni, sav Gilead i sav Bašan, sve do Salke i Edreja - gradove Ogova kraljevstva u Bašanu. ( ¹¹Bašanski kralj Og jedini je od preostalih Refaimovaca. Krevet njegov, odar od željeza, još se nalazi u Rabi, gradu sinova Amonovih: deset je lakata - obiènih lakata - dug, a èetiri lakta širok.) ¹²To je, dakle, bila zemlja koju smo zauzeli u ono vrijeme, poèev od Aroera, koji je na potoku Arnonu. Polovicu gileadskog pogorja s njegovim gradovima dao sam Rubenovcima i Gadovcima. ¹³Ostatak Gileada i sav Bašan, Ogovo kraljevstvo, dodijelio sam polovini Manašeova plemena. (Sva argopska krajina i sav Bašan zove se zemlja refaimska. ¹⁴Manašeov sin Jair zauzeo je svu argopsku krajinu do meðe Gešurovaca i Maakinovaca. On ta mjesta bašanska nazva svojim imenom, pa se još i danas zovu Jairova Sela.) ¹⁵Makiru sam dodijelio Gilead. ¹⁶Rubenovcima i Gadovcima dao sam od Gileada do potoka Arnona - sredina potoka jest meða - i do potoka Jaboka, amonske granice. ¹⁷A granicom su služile Araba i Jordan od Kinereta do mora uz Arabu - Slanog mora - na podnožju obronaka Pisge prema istoku. ¹⁸U ono vam vrijeme naredih: 'Jahve, Bog vaš, daje vam ovu zemlju u posjed. Svi vi koji ste od boja poðite naoružani pred svojom braæom Izraelcima. ¹⁹Jedino žene vaše, djeca vaša i stoka vaša - znam da imate mnogo stoke - neka ostanu u vašim gradovima što vam ih dodijelih ²⁰dokle Jahve ne dadne miran boravak i vašoj braæi kao i vama; tako da i oni zauzmu zemlju što im je Jahve, Bog vaš, daje s onu stranu Jordana. Istom onda neka se svaki od vas vrati na posjed što sam vam ga dodijelio.' ²¹U ono sam vrijeme naredio Jošui: 'Svojim si oèima vidio što je sve Jahve, Bog vaš, uèinio onoj dvojici kraljeva. Tako æe Jahve uèiniti sa svim kraljevstvima preko kojih budeš prelazio. ²²Ne bojte se njih! TÓa Jahve, Bog vaš, bori se za vas.' ²³Tada zamolih milost u Jahve: ²⁴'Gospodine moj, Jahve! Ti si poèeo pokazivati svome sluzi svoju velièajnost i svoju moæ. TÓa koji bog, na nebu ili na zemlji, može izvesti takva djela i èudesa kao što su tvoja! ²⁵Dopusti mi da odem onamo i pogledam onu blaženu zemlju preko Jordana, onaj krasni gorski kraj i Libanon!' ²⁶Ali je Jahve, zbog vas, bio na me ljut, pa me nije uslišao. 'Dosta', reèe mi Jahve, 'ne govori mi više o tom! ²⁷Popni se na vrhunac Pisge i upri oèi svoje na zapad, sjever, jug i istok. Razmotri dobro oèima svojim, jer preko Jordana neæeš prijeæi. ²⁸Uputi Jošuu, osokoli ga i ohrabri! On neka ide na èelu ovoga naroda; neka ih on uvede u posjed zemlje koju vidiš.' ²⁹Tako smo ostali u toj dolini kraj Bet Peora."