« Prev Deuteronomy 2 Next »

Chapter 2

1 Onda se okrenusmo i poðosmo u pustinju prema Crvenome moru, kako mi je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira. 2I reèe mi Jahve: 3'Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!' 4I narodu naloži ovako: 'Sad æete proæi preko podruèja svoje braæe, potomaka Ezavovih, koji žive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobro pripazite; 5s njima ne zameæite boja jer vam neæu dati ni stope njihove zemlje: goru Seir predao sam Ezavu u vlasništvo. 6Hranu od njih kupujte za novac da imate što jesti; i vodu za piæe kupujte od njih za novac.' 7Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih èetrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bijaše s tobom i ništa ti nije nedostajalo. 8Tako smo svoju braæu, potomke Ezavove što žive u Seiru, zaobišli putem što vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo prema Moapskoj pustinji. 9Tada mi zapovjedi Jahve: 'Nemoj uznemirivati Moapce niti s njima zameæi boja, jer ništa od njihove zemlje neæu dati u tvoje vlasništvo: Lotovim sinovima predao sam Ar u posjed.' 10Prije su ondje živjeli Emijci. Bio je to moæan narod i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. 11Poput Anakovaca, i njih smatraju Refaimcima, ali ih Moapci nazivaju Emijcima. 12Isto su tako u Seiru živjeli prije Horijci, ali su ih Ezavovi potomci izvlastili, istrijebili ih i naselili se na njihovo, kako je, uostalom, uèinio Izrael sa zemljom - baštinom svojom - koju mu je Jahve predao. 13'A sada ustanite i prijeðite preko potoka Zereda!' I prijeðosmo potok Zered. 14Vrijeme što smo išli od Kadeš Barnee pa dok smo prešli preko potoka Zereda iznosilo je trideset i osam godina - sve dok nije izumro iz tabora sav onaj naraštaj ljudi sposobnih za borbu, kako im se Jahve i zakleo. 15I zbilja! Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je isred tabora dok ih nije nestalo. 16I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne za borbu, 17reèe mi Jahve: 18'Danas prelaziš moapsku zemlju Ar. 19A onda æeš se približiti Amoncima. Nemoj ih uznemirivati niti s njima zameæi boja. Ništa, naime, od zemlje Amonaca neæu ustupiti tebi u vlasništvo jer sam je veæ predao u posjed Lotovim potomcima.' 20I nju smatraju refaimskom zemljom. U njoj su prije živjeli Refaimci, koje Amonci zovu Zamzumijcima. 21Bio je to narod moæan i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. No Jahve ih uništi pred Amoncima - koji ih izvlastiše i naseliše se na njihovo, 22kako je, uostalom, uèinio i potomcima Ezavovim, koji su nastanjeni u Seiru, kad je pred njima uništio Horijce, koje su oni otjerali s posjeda i do danas žive na njihovim mjestima. 23I Avijce, koji su živjeli po zaseocima sve do Gaze, istrijebiše Kaftorci koji su došli iz Kaftora te se naseliše na njihovo mjesto. 24'Ustajte! Na put krenite i prijeðite preko potoka Arnona. U ruke ti, eto, predajem Amorejca Sihona, kralja hešbonskoga, i njegovu zemlju. Poèni s osvajanjem; izazovi ga na boj! 25Od danas poèinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narode koji su pod svim nebesima, tako da æe strepiti i tresti se pred tobom kad god èuju glas o tebi.' 26Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju hešbonskom Sihonu s miroljubivim rijeèima: 27'Pusti da proðem preko tvoje zemlje. Samo æu proæi putem, ne skreæuæi ni desno ni lijevo. 28Hranu mi prodavaj za novac da mogu jesti; i vodu za piæe davaj mi za novac. Pusti me samo da pješice proðem, 29da prijeðem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog naš - kao što su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci, što žive u Aru.' 30Ali hešbonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje šake, gdje je i danas. 31Tada mi reèe Jahve: 'Eto sam poèeo da ti izruèujem Sihona i njegovu zemlju. Poèni osvajanje da mu zemljom zagospodariš.' 32Kod Jahasa presrete nas Sihon. 33Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog naš, predade nam ga, tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod. 34Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismo sve gradove s ljudima, ženama i djecom, ništa ne štedeæi, 35izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova što smo ih osvojili. 36Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji je u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: sve nam ih je Jahve, Bog naš, predao. 37Jedino se nisi primicao zemlji Amonaca, kraju uz potok Jabok, i gradovima u pogorju, kako je Jahve, Bog naš, odredio.

« Prev Deuteronomy 2 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |