« Prev Daniel 8 Next »

Chapter 8

1 Treæe godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, viðenje poslije onoga koje mi se ukazalo prije. 2Gledah viðenje, i dok gledah, naðoh se u Šušanu, èvrstu gradu u pokrajini Elamu; i u viðenju se vidjeh na rijeci Ulaju. 3Podigoh oèi, i gle: ovan stajaše kraj rijeke. Imaše dva roga: oba roga visoka, no jedan viši nego drugi, a onaj viši narastao poslije. 4Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se životinja ne mogaše oprijeti, ništa mu ne mogaše izbjeæi. Èinio je što je htio, osilio se. 5Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodirujuæi tla; jarac imaše silan rog meðu oèima. 6Približi se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potrèa na njega u svoj žestini svoje snage. 7Vidjeh kako se približi ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijaše da spasi ovna. 8Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše èetiri velika roga prema èetiri vjetra nebeska. 9Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti. 10On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama. 11Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto. 12Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opaèine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što èinjaše. 13Tada èuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: "Dokle æe trajati ovo viðenje o svagdašnjoj žrtvi i o opaèini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?" 14Odgovori: "Još dvije tisuæe i tri stotine veèeri i jutara; tada æe Svetište biti oèišæeno." 15Kad sam ja, Daniel, gledajuæi ovo viðenje, tražio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki èovjek. 16Zaèuh glas èovjeèji gdje vièe preko Ulaja: "Gabriele, objasni mu to viðenje!" 17On poðe onamo gdje stajah i kad mi se približi, strah me obuze i padoh na lice. On mi reèe: "Sine èovjeèji, razumij: jer ovo je viðenje za vrijeme posljednje." 18On još govoraše, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dotaèe i uspravi na mom mjestu. 19I reèe: "Evo, kazat æu ti što æe doæi na kraju gnjeva, najavljeni svršetak. 20Ovan što si ga vidio - njegova dva roga - to su kraljevi Medije i Perzije. 21Rutavi jarac jest kralj Grèke; veliki rog meðu njegovim oèima jest prvi kralj; 22slomljeni rog i èetiri roga što izbiše na njegovu mjestu, to su èetiri kraljevstva što æe iziæi iz njegova naroda, ali neæe imati njegovu moæ. 23I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navrše mjeru, ustat æe kralj, drzak i lukav. 24Njegova æe moæ porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno æe pustošiti, uspijevat æe u svojim pothvatima, zatirat' junake i narod Svetaca. 25Zbog njegove lukavosti prijevara æe uspijevati u njegovoj ruci. On æe se uznijeti u svome srcu, iz èista mira upropastit æe mnoge. Suprotstavit æe se Knezu nad knezovima, ali æe - ne rukom - biti skršen. 26Viðenje o veèerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zapeèati, jer je za daleke dane." 27Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan više dana. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog viðenja, no nitko to nije dokuèio.

« Prev Daniel 8 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |