Chapter 6

¹ A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star veæ šezdeset i dvije godine. ²Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom. ³Njima na èelo stavi tri proèelnika - Daniel bijaše jedan od njih - kojima æe satrapi polagati raèun da se ne bi dosaðivalo kralju. ⁴Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom iznad proèelnika i satrapa te kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom. ⁵Tada proèelnici i satrapi stadoše tražiti povod, štogod oko državne uprave, zbog èega bi mogli optužiti Daniela; ali ne mogoše na njemu naæi ništa takvo, ništa zbog èega bi ga prekorili, jer bijaše vjeran, na njemu ni nemara ni ogrešenja. ⁶Ti ljudi rekoše tada: "Neæemo naæi nikakva povoda protiv Daniela, osim da naðemo nešto protiv njega u zakonu njegova Boga." ⁷Tada proèelnici i satrapi navališe na kralja te mu rekoše: "O kralju Darije, živ bio dovijeka! ⁸Svi proèelnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i namjesnici složiše se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo na kojega boga ili èovjeka, osim na tebe, o kralju, bit æe baèen u lavsku jamu. ⁹O kralju, potvrdi tu zabranu i potpiši naredbu da bude neopoziva prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!" ¹⁰Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu. ¹¹Saznavši Daniel da je spis potpisan, otiðe u svoju kuæu. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena blagoslivljajuæi, moleæi i hvaleæi Boga, kako je uvijek èinio. ¹²Oni ljudi nahrupiše i naðoše Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga. ¹³Tada odoše i pred kraljem se pozvaše na kraljevsku zabranu: "Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj æe svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili èovjeka, osim na tebe, o kralju, biti baèen u lavsku jamu?" Kralj odgovori: "Tako je odluèeno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu." ¹⁴Tada rekoše kralju: "Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu." ¹⁵Èuvši te rijeèi, kralj se vrlo ražalosti i odluèi spasiti Daniela. Sve do sunèeva zalaza nastojaše da ga spasi. ¹⁶Ali oni ljudi navališe na kralja govoreæi: "Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne može biti opozvana!" ¹⁷Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku jamu. Kralj reèe Danielu: "Bog tvoj, kome tako postojano služiš, neka te izbavi." ¹⁸Donesoše kamen i staviše ga jami na otvor. Kralj ga zapeèati prstenom svojim i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne mijenja za Daniela. ¹⁹Kralj se vrati u svoj dvor i provede noæ ne okusivši jela i ne dopustivši da mu dovedu suložnice. Nije mogao usnuti. ²⁰Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i poðe brzo k lavskoj jami. ²¹Kad se primaèe blizu, viknu žalosnim glasom Danielu: "Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?" ²²Daniel odgovori: "O kralju, živ bio dovijeka! ²³Moj je Bog poslao svog Anðela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice." ²⁴Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlijeðena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga. ²⁵Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optužili Daniela i da ih bace u lavsku jamu - njih, njihove žene i njihovu djecu: i prije nego dodirnuše tlo, lavovi ih zgrabiše i smrviše im kosti. ²⁶Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: "Obilovali mirom! ²⁷Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršæu pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo neæe propasti, njegovoj vlasti nema kraja! ²⁸On izbavlja i spasava, èini znake i èudesa na nebesima i na zemlji! On je spasio Daniela iz šapa lavljih!" ²⁹Daniel bijaše sretan za vladanja Darija i za vladanja Kira Perzijanca.