« Prev Daniel 13 Next »

Chapter 13

1 U Babilonu življaše neki èovjek po imenu Jojakim. 2On se oženi Suzanom, kæerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom. 3Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojiše svoju kæer po Zakonu Mojsijevu. 4Jojakim bijaše vrlo bogat: uz kuæu imaše vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijaše poštovaniji od svih. 5One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima reèe Gospod: "Bezakonje izaðe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljaèima naroda." 6Ovi posjeæivahu kuæu Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraæahu se njima. 7Kad bi se narod, oko podneva, razišao, Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža. 8Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe. 9Izgubiše od toga razum, odvratiše svoje oèi od Neba i zaboraviše njegove pravedne sudove. 10Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku, 11jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom, 12ali su živo nastojali da je svaki dan vide. 13Jednom se rastadoše rekavši: "Hajdemo kuæi, doba je ruèku." I svaki ode na svoju stranu, 14ali se vratiše i naðoše na istom mjestu. Ispitujuæi se za povod, priznaše pohotu za njom, i tada ugovoriše priliku kad bi mogli zateæi Suzanu samu. 15I dok su tako vrebali zgodan dan, uðe ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijaše vruæe. 16Ondje ne bijaše nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu. 17Ona reèe djevojkama: "Donesite mi ulja i pomasti pa zakljuèajte vrtna vrata da se okupam!" 18One uèine kako im zapovjedi: zakljuèaše vrtna vrata te iziðoše na pokrajna vrata da donesu što im je zapovjedila; ništa nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni. 19Èim djevojke izaðoše, oni ustadoše i pritrèaše k njoj. 20"Evo, rekoše, vrtna su vrata zakljuèana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša! 21Ako li neæeš, mi æemo protiv tebe svjedoèiti da je neki mladiæ bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke." 22Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: uèinim li to, smrt me èeka; ne uèinim li, neæu vam ruci umaæi. 23Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodom." 24I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju, 25a jedan potrèa i otvori vrtna vrata. 26Kad ukuæani èuše krikove u vrtu, dotrèaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo. 27Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne èu. 28Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Doðoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte. 29Rekoše skupljenu narodu: "Pošaljite po Suzanu, kæer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!" Poslaše po nju. 30Ona doðe sa svojim roditeljima, djecom i svim roðacima. 31A Suzana bijaše veoma ljupka i ljepolika. 32Kako bijaše pod koprenom, oni bezakonici narediše da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote. 33Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu. 34Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu. 35Ona plaèuæi, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu. 36Starci rekoše: "Dok mi šetasmo sami po vrtu, uðe ona sa dvije djevojke, zakljuèa vrtna vrata i otpusti djevojke. 37Priðe k njoj mladiæ koji bijaše skriven i leže s njom. 38Mi bijasmo u kutu vrta; videæi to bezakonje, potrèasmo k njima. 39Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladiæa jer bijaše jaèi od nas pa otvori vrata i pobježe. 40Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše. 41Ne htjede nam kazati. Za to svjedoèimo." Povjerova im zbor - tÓa oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt. 42Suzana povika iza glasa: "Bože vjeèni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude, 43ti znadeš da su lažno svjedoèili protiv mene. I evo umrijet' mi je, a da ne uèinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene." 44Gospod usliši njezin vapaj. 45Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momèiæa Daniela. 46On povika iza glasa: "Ja sam èist od krvi njezine!" 47Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "Što si to kazao?" 48Stade posred njih i reèe: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kæer Izraelovu? 49Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedoèiše protiv nje." 50Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: "Doði, sjedni meðu nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!" 51Tada im reèe Daniel: "Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja æu ih ispitati." 52Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reèe mu: "Stari zlikovèe, sada doðoše na te grijesi koje nekoæ uèini, 53donoseæi nepravedne presude, osuðujuæi nedužne i oslobaðajuæi krivce, dok Gospod govori: 'Nedužna i pravedna da nisi ubio.' 54Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?" On odgovori: "Pod jednom trišljom." 55Daniel reèe: "Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Anðeo je Božji veæ dobio od Boga zapovijed da te rasijeèe po sredini." 56I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reèe: "Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula! 57Ovako ste radili sa kæerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kæi Judina ne podloži vašem bezakonju. 58Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!" On odgovori: "Pod jasikom." 59Daniel mu reèe: "Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anðeo Božji èeka s maèem u ruci da te rasijeèe po sredini te vas obojicu zatre." 60Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one što se u nj uzdaju. 61I okrenuše se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lažno svjedoèenje. 62I uèiniše njima kako u svojoj pakosti oni smisliše bližnjemu: pogubiše ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spašena jedna nedužna krv. 63Hilkija i njegova žena dadoše hvalu Bogu za svoju kæer Suzanu, a tako i Jojakim, muž njezin, i svi njezini roðaci, što se na njoj ne naðe ništa sramotno. 64I od onoga dana Daniel postade velik u oèima naroda.

« Prev Daniel 13 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |