« Prev Baruch 6 Next »

Chapter 6

1 Prijepis poslanice koju je poslao Jeremija sužnjima koje je kralj Babilonaca uskoro imao odvesti u Babilon da im saopæi preporuke što mu ih je povjerio Bog. Zbog grijeha što ste ih pred Bogom poèinili, Nabukodonozor, kralj Babilonaca, odvest æe vas kao sužnje u Babilon. 1Mnoge su nam i velike darove darovali Zakon, Proroci i ostali Pisci koji su slijedili iza njih. Zato valja pohvaliti Izraela zbog naobrazbe i mudrosti. Ali nije dovoljno da se ljudi sami nauèe knjizi, 2Kada stignete u Babilon, ostat æete ondje mnogo godina i za dugo vrijeme, do sedmog naraštaja, a potom æu vas odande u miru izvesti. 2Tko æe izbrojiti pijesak morski i kaplje kišne i dane vjeènosti? 3A u Babilonu vidjet æete bogove - srebrne, zlatne i drvene - koji se nose na leðima i koji neznabošcima strah zadaju. 3Tko æe istražiti nebesku visinu, zemaljsku širinu i dubinu bezdana? 4Èuvajte se! Ne povodite se za tuðim narodima i nemojte da vas pred tim bogovima strah obuzme 4Mudrost je stvorena prije svega ostalog, i misaon razbor vjeèan je. 5kad opazite pred njima i za njima mnoštvo koje im se klanja. Recite u srcu: "Tebi se, Gospode, jedinomu treba klanjati." 5veæ treba da rijeèju i perom koriste i drugim ljudima, te se moj djed Isus, posvetivši se ustrajnom èitanju Zakona, Proroka 5# 6Jer s vama je moj anðeo - njemu ste životom svojim odgovorni. 6Komu se otkrio korijen mudrosti i tko znade njezine namisli? 7Jezik im je izgladio umjetnik, drugi su ih obložili zlatom i srebrom: obmana su i govoriti ne mogu. 7# 8Kao za gizdavu djevojku, uzimaju zlato i prave krune za glave svojih bogova. 8Samo je jedan mudar i uistinu strašan kad sjedi na prijestolju svojem - Gospod. 9A dogodi se te sveæenici potkradaju sa svojih bogova zlato i srebro i troše ga za sebe; daruju ga èak i bludnicama u bludilištima. Ukrašuju ih haljinama kao ljude - 9On ju je stvorio, gledao i izbrojio, izlio je na sva svoja djela, 10te bogove, srebrne, zlatne i drvene, no oni se od hrðe i crvotoèi obraniti ne mogu 10i ostalih predaèkih Knjiga i stekavši golemo iskustvo - najposlije i sam našao ponukanim da napiše štogod pouèno i mudro, kako bi oni koji su željni pouke prouèili to, pa tako još više uznapredovali u životu prema Zakonu. 10na svako tijelo prema velièini njegovoj i obdario njome one koji ga ljube. 11usprkos grimizu kojim ih odijevaju. Potrebno im je èistiti lica od hramske prašine koja napada na njih. 11Strah je Gospodnji slava i hvala, veselje i vijenac radosti. 12Jedan drži žezlo kao poglavar pokrajine, ali nikog tko bi ga uvrijedio ne može pogubiti; 12Strah Gospodnji sladi srce, daje radost, veselje i dug život. 13drugi u desnici drži maè i sjekiru, ali se ne može obraniti ni od rata ni od razbojnika. 13Tko se boji Gospoda, sretan je na svršetku i blagoslovljen u dan svoje smrti. 14Po tom jasno slijedi: to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte! 14Strah Gospodnji poèetak je mudrosti, s vjernima je ona stvorena u utrobi majèinoj. 15Kao što posuda kojom se èovjek služi postaje beskorisnom kada se razbije, tako je i s njihovim bogovima koji su postavljeni u hramovima. 15Zato, molim, èitajte blagohotno i pozorno ovo moje djelo i oprostite 15Svila je gnijezdo s temeljem vjeènim meðu ljudima i bit æe vjerna porodu njihovu. 16Oèi su im pune prašine što je dižu noge onih koji ulaze. 16Strah je Gospodnji punina mudrosti, ona ih opija svojim plodovima. 17I kao što su na sve strane zatvorena vrata onome koji se ogriješio o kralja te ima biti pogubljen, tako sveæenici utvrðuju hramove ovih bogova vratima, bravama i zasunima, bojeæi se da ih razbojnici ne opljaèkaju. 17Dom im napunja milinama i klijeti svojim urodom. 18Užižu im svjetiljke u mnogo veæem broju negoli sebi samima, ali nijedne od njih bogovi ne mogu vidjeti. 18Strah Gospodnji vijenac je mudrosti koji cvate mirom i zdravljem. 19Nalik su na grede hrama: srce im iznutra, kažu, crvi rastaèu - crvi koji gmižu iz zemlje te rastaèu njih i njihove haljine. 19Gospod je nju gledao i izbrojio i izlio spoznaju i razbor, uzvisio slavu onih koji je posjeduju. 20Oni i ne osjeæaju da im je lice pocrnjelo od dima što se diže u hramu. 20ako nismo uspjeli naæi primjeren oblik ovom ili onom izrazu, jer valja znati da hebrejski izrièaji, prevedeni na drugi jezik, gube od svoje snage. Štoviše, prouèi li se sam Zakon, Proroci 20Strah Gospodnji korijen je mudrosti, a izdanci su dug život. 21Na njihova tijela i glave dolijeæu šišmiši, lastavice i druge ptice; a ima i maèaka. 21# 22Po tim æete znacima prepoznati da to bogovi nisu - njih se, dakle, ne bojte! 22Strast opakoga ne može opravdati, jer mu teret strasti donosi pad. 23Ne oèiste li im naslagu sa zlata kojim su obloženi za ukras, sami ga neæe osvjetlati. Nisu ni osjeæali dok su ih salijevali. 23Strpljiv èovjek podnosi do u pravi èas, a na kraju uživa radost. 24Kupovali su ih za najvišu cijenu, a nema u njima životnoga daha. 24On krije svoje rijeèi do pravog trena, i usta mnogih govore o njegovu razboru. 25Bez nogu su, pa ih na ramenima nose i tad pokazuju svoje ruglo ljudima; stide ih se i oni koji im služe, 25i ostale Knjige, opazit æe se povelika razlika izmeðu prijevoda i izvornika. Kad sam u trideset i osmoj godini vladavine kralja Euergeta došao u Egipat i boravio ondje neko vrijeme, našao sam djelo veoma pouèno. 25U riznicama mudrosti zagonetke su spoznaje, ali je grešniku mrska pobožnost. 26jer padne li koji bog na zemlju, oni ga moraju podiæi; usprave li ih, oni se sami od sebe neæe pomaæi; ako se nagnu, ne mogu se uspraviti. 26Želiš li mudrost, vrši zapovijedi, i Gospod æe ti je dati. 27Kao mrtvacima darove im prinose. Sveæenici im njihovi tada odnose žrtve da izvuku korist prodajuæi ih. Isto tako i njihove žene prigrabe po dio, ne dijeleæi ništa siromasima i nemoænima. Njihovih se žrtava dotièu žene u èišæenju, a i porodilje. 27Jer strah je Gospodnji mudrost i pouka, i Gospodu je draga vjernost i krotkost. 28Po tom dobro znate: to bogovi nisu - ništa ih se ne bojte! 28Ne opiri se strahu Gospodnjem i ne pristupaj Gospodu dvolièna srca. 29TÓa kako biste ih mogli zvati bogovima? Tima srebrnim, zlatnim i drvenim bogovima žrtve prinose žene. 29Ne budi licemjer pred ljudima i pazi na usne svoje. 30U njihovim hramovima sveæenici sjede poderanih haljina, obrijane glave i brade, ne pokrivajuæi glave; 30Odluèih stoga uložiti sav trud i mar da prevedem ovu knjigu. Uložih mnogo bdjenja i znanja, tijekom tog vremena, da bih posao obavio i objavio knjigu, osobito na korist onima koji se u tuðini žele baviti naukom 30Ne uznosi se, da ne padneš i da se ne osramotiš, jer Gospod æe otkriti tvoje tajne i poniziti te pred svim zborom, jer nisi dosegao straha Gospodnjeg i jer ti je srce puno prijevare. 31tule i vièu pred svojim bogovima, kao na mrtvaèkim gozbama. 32Sveæenici im skidaju haljine te njima odijevaju svoje žene i djecu. 33Uèine li im kakvo dobro ili zlo, oni to ne mogu uzvratiti; 34niti mogu koga uèiniti kraljem ili ga svrgnuti; niti mogu dati bogatstvo ili novac. Uèini li im tko zavjet pa ga ne održi, oni ga ne mogu prisiliti da za to odgovara. 35Oni ne mogu èovjeka spasiti od smrti niti slabijeg osloboditi od jaèeg; 35i pripravni su prilagoditi svoje obièaje kako bi živjeli prema Zakonu. Svaka je mudrost od Gospoda i s njime je dovijeka. 36ne mogu slijepcu vratiti vid niti izbaviti èovjeka iz nevolje; 37ne mogu se smilovati udovici niti uèiniti dobro siroti. 38Nalik su na kamenje iz planine, ti bogovi obloženi zlatom i srebrom. Oni koji ih štuju stidjet æe se! 39Kako se, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima! 40I sami ih Kaldejci obešèašæuju; jer videæi nijema èovjeka koji ne može govoriti, oni ga dovode Belu i traže da èovjek progovori, kao da bi ga bog mogao èuti; 41i nesposobni su promisliti o tome i ostaviti te bogove, toliko su lišeni razbora! 42Žene opasane užetom sjede na putovima i pale kad od maslinovih ljusaka; 43kada koju od njih snubi prolaznik da mu se poda, ona se ruga svojoj susjedi što je nisu zapazili kao nju i što joj uže nije prekinuto. 44Sve što se dogaða u blizini tih bogova prijevara je; kako ih, dakle, mogu smatrati ili nazivati bogovima! 45Naèiniše ih drvodjelje i zlatari, i nisu drugo doli tvorevina njihova. 46Njihovi izraðivaèi ne žive dugo; kako bi njihove rukotvorine bile bogovi? 47Jer svojim æe potomcima ostaviti samo obmanu i sramotu. 48Ako ljude pogodi rat ili nevolja, sveæenici se meðu sobom savjetuju gdje da se s njima sakriju; 49kako ne uvidjeti da to nisu bogovi kad ni sami sebe ne mogu izbaviti od rata i od nevolja? 50Po svemu tomu znat æe se: ti drveni idoli, obloženi zlatom ili srebrom, samo su prijevara! Svima, narodima i kraljevima, bit æe jasno: nisu to bogovi, nego su djela ruku ljudskih: nikakva Božjeg udjela u njima nema! 51Kome, dakle, neæe biti jasno: to bogovi nisu? 52TÓa ne mogu oni postaviti kralja u nekoj zemlji niti dati kišu ljudima; 53ne mogu presuditi u svojim poslovima niti izbaviti potlaèenog; nemoæni su oni poput vrana izmeðu neba i zemlje. 54Neka padne vatra na hram tih drvenih bogova obloženih zlatom ili srebrom, njihovi æe sveæenici pobjeæi i spasiti se, dok æe oni ondje izgorjeti kao grede. 55Oni se ne mogu opirati ni kralju ni neprijatelju. 56Kako onda pomisliti ili povjerovati da su to bogovi? 57Ti drveni bogovi obloženi srebrom i zlatom ne mogu se obraniti ni od kradljivaca ni od razbojnika: kako su ovi jaèi od njih, opljaèkat æe im zlato i srebro i otiæi s haljinama u koje su odjeveni; oni su nesposobni sebi samima pomoæi. 58Zato je bolje biti kralj koji dokazuje svoju hrabrost, ili u kuæi korisna posuda kojom se vlasnik služi nego lažni bogovi; bolja su i vrata u kuæi koja èuvaju ono što je u njoj nego lažni bogovi; i drveni stup u kakvoj palaèi bolji je nego lažni bogovi. 59Sunce, mjesec i zvijezde, dok sjaju da izvrše službu, poslušni su. 60Milina je vidjeti i munju kada sijevne. A vjetar donosi dah svoj zemlji, 61i oblaci, kada im Gospod zapovjedi da oblete svu zemlju, odmah izvrše nalog Božji. Vatra, poslana odozgo da sažeže gore i šume, izvršava što joj je naloženo. 62Sa svim ovim ti se bogovi ni ljepotom ni snagom usporediti ne mogu. 63Zato se ne može misliti ni reæi da su to bogovi, jer nisu sposobni kazniti niti uèiniti dobra ljudima. 64Kada, dakle, znate da to bogovi nisu, njih se ne bojte! 65Oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeva; 66niti mogu narodima pokazati znamenja na nebu; oni ne sjaju kao sunce niti svijetle kao mjesec. 67Zvijeri su od njih bolje; pobjeæi one mogu u skrovište i sebi pomoæi. 68Nikako nam, dakle, nije jasno da su to bogovi; stoga ih se ne bojte! 69Kao ptièje strašilo u neèuvanu polju lubenica, takvi su njihovi drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom. 70Jednako su slièni glogovu grmu u vrtu na koji sjeda svaka ptica ili mrtvacu baèenu u mrak - ti drveni bogovi obloženi zlatom i srebrom. 71Po grimizu i crvenilu što na njima trune prepoznat æete da to nisu bogovi. Napokon i sami budu izjedeni te postanu na sramotu zemlji. 72Koliko je bolji pravednik koji nema kumirÄa; sramota je daleko od njega!

« Prev Baruch 6 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |