« Prev Baruch 2 Next »

Chapter 2

1 Zato je Gospod izvršio prijetnju koju je naviještao protiv nas, protiv naših sudaca koji su sudili Izraelu, protiv naših kraljeva i knezova, protiv naroda Izraelova i Judina: 2pod èitavim nebom nije se još dogodilo ništa slièno onome što se dogodilo u Jeruzalemu, prema onome što bijaše zapisano u Mojsijevu Zakonu - 3da se jelo meso sina i kæeri. 4Predao ih je vlasti svih kraljevstava oko nas, na porugu i prokletstvo meðu svim okolnim narodima kamo ih je raspršio Gospod. 5Bijahu podjarmljeni umjesto da budu gospodari, jer - sagriješismo Gospodu, Bogu svojemu, ne poslušavši glasa njegova. 6Da, pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama - nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi, nama i ocima našim. 7Oborila se na nas sva zla kojima nam Gospod bijaše zaprijetio. 8Mi pak nismo umolili lice Gospodnje odvrativši se od misli svojih opakih srdaca. 9Gospod tada uze bdjeti nad nevoljama koje je navalio na nas; jer pravedan je Gospod u svim djelima koja nam je naložio, 10ali mi nismo slušali njegova glasa niti smo hodili po zapovijedima koje je Gospod pred nas stavio. 11A sada, Gospode, Bože Izraelov, koji si snažnom rukom izveo narod svoj iz Egipta znamenjima i èudesima, velikom snagom i ispruženom desnicom, proslavivši tako ime svoje do dana današnjega: 12mi smo sagriješili, bezbožni smo bili i nepravedni pred svim tvojim zapovijedima, Gospode, Bože naš! 13Neka se odvrati gnjev tvoj od nas, jer smo samo malen ostatak meðu narodima kamo si nas raspršio. 14Usliši, Gospode, molitvu našu i vapaj: izbavi nas poradi sebe i udijeli nam milost svoju, pred licem onih koji su nas u sužanjstvo odveli, 15da sva zemlja zna da si ti Gospod, Bog naš, jer Izrael i njegov rod nosi tvoje ime. 16Obazri se, Gospode, iz svetoga svoga prebivališta i svrni misao na nas, prikloni uho i poslušaj, 17otvori oèi i pogledaj: tÓa mrtvi u podzemnom svijetu - kojima je iz utrobe oduzet dah - ne, oni više ne kazuju slave i pravednosti Gospodnje; 18samo duša ojaðena, koja hodi pognuto i iznemoglo, ugaslih oèiju, duša pregladnjela, Gospode, iskazuje tvoju slavu i pravednost! 19O Gospode, Bože naš! Ne upravljamo svoje prošnje tvome licu zbog zasluga svojih otaca i svojih kraljeva; 20nego jer si ti poslao na nas gnjev svoj i srdžbu svoju, kako si bio navijestio po prorocima, slugama svojim, ovim rijeèima: 21"Ovako govori Gospod: Prignite šiju i služite kralju babilonskom, da ostanete u zemlji koju sam dao ocima vašim. 22Ne poslušate li nalog Gospodnji da služite kralju babilonskom, 23uèinit æu da iz gradova judejskih i s trgova jeruzalemskih nestane pjesme radosti i pjesme veselja, pjesme zaruènika i pjesme zaruènice, i sva æe zemlja postati pustoš bez stanovnika." 24Ali mi nismo poslušali glasa tvog da služimo kralju babilonskom, i ti si tada izvršio prijetnje koje si navijestio po prorocima, slugama svojim, da æe kosti kraljeva naših i kosti naših otaca biti izbaèene iz svog poèivališta. 25I doista, one bjehu izbaèene na žegu dana i studen noæi. I umiralo se u strašnim mukama od kuge, gladi i maèa. 26A od kuæe koja nosi Ime tvoje uèinio si ono što je ona danas, zbog zloæe kuæe Izraelove i kuæe Judine. 27Pa ipak, Gospode, Bože naš, postupio si s nama po svoj svojoj dobroti i prevelikoj blagosti, 28kako si obeæao po sluzi svome Mojsiju onoga dana kada si mu zapovjedio da napiše Zakon tvoj za sinove Izraela ovim rijeèima: 29"Ako ne poslušate glasa mog, ovo veliko i bezbrojno mnoštvo zacijelo æe se smanjiti meðu narodima kamo æu ih raspršiti; 30a znam, taj narod tvrde šije neæe poslušati. Ali u zemlji svog sužanjstva oni æe se opametiti 31i spoznati da sam ja Gospod, Bog njihov. I dat æu im srce i uši da èuju. 32Oni æe me hvaliti u zemlji svog izgnanstva i spominjat æe se moga imena; obratit æe se, i smekšat æe im se tvrda šija, 33i odvratit æe se od opakih svojih djela, jer sjetit æe se sudbine otaca svojih kad su griješili Gospodu. 34Tada æu ih dovesti natrag u zemlju koju sam obeæao zaklevši se njihovim ocima Abrahamu, Izaku i Jakovu, da gospodare njome. I umnožit æu ih, i oni se više neæe smanjivati. 35I uspostavit æu s njima vjeèni Savez: ja æu biti njihov Bog, a oni æe biti moj narod. I neæu više izgoniti svog naroda Izraela iz zemlje koju sam im dao."

« Prev Baruch 2 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |