« Prev Acts 5 Next »

Chapter 5

1 Neki pak èovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje 2pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima. 3Petar mu reèe: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? 4Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoæ prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odluèio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!" 5Kako Ananija èu te rijeèi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to èuli. 6Nato ustanu mladiæi, poviju ga, iznesu i pokopaju. 7Nakon otprilike tri sata uðe njegova žena ne znajuæi što se dogodilo. 8Petar joj reèe: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko." 9A Petar æe joj: "Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe æe iznijeti!" 10Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladiæi uðu, naðu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža. 11I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to èuli. 12Po rukama se apostolskim dogaðala mnoga znamenja i èudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu. 13Nitko se drugi nije usuðivao pridružiti im se, ali ih je narod velièao. 14I sve se više poveæavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu 15tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih. 16A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od neèistih duhova, i svi bi ozdravljali. 17Onda se podiže veliki sveæenik i sve njegove pristaše - sljedba saducejska. 18Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu. 19Ali anðeo Gospodnji noæu otvori vrata tamnice, izvede ih i reèe: 20"Poðite i postojano u Hramu navješæujte narodu sve rijeèi Života ovoga." 21Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te nauèavali. Uto stiže veliki sveæenik i njegove pristaše, sazovu Vijeæe i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu. 22Kad stražari stigoše onamo, ne naðoše ih u tamnici pa se vrate i jave: 23"Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i èuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne naðosmo." 24Kad su hramski zapovjednik i veliki sveæenici èuli te rijeèi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti. 25Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uèe narod." 26Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje. 27Dovedoše ih i privedoše pred Vijeæe. Veliki ih sveæenik zapita: 28"Nismo li vam strogo zabranili uèiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoæete na nas navuæi krv toga èovjeka." 29Petar i apostoli odvrate: "Treba se veæma pokoravati Bogu negoli ljudima! 30Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo. 31Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Zaèetnika i Spasitelja da obraæenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha. 32I mi smo svjedoci tih dogaðaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju." 33Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti. 34Ali ustade u Vijeæu neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude naèas izvedu 35pa æe vijeænicima: "Izraelci, dobro promislite što æete s tim ljudima. 36Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeæi da je netko, i uza nj prista oko èetiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta. 37Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuèe narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše. 38I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast æe; 39ako li je pak od Boga, neæete ga moæi uništiti - da se i s Bogom u ratu ne naðete." Poslušaju ga 40pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste. 41Oni pak odu ispred Vijeæa radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime. 42I svaki su dan u Hramu i po kuæama neprestance uèili i navješæivali Krista, Isusa.

« Prev Acts 5 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |