Chapter 23

¹ Pavao uprije pogled u Vijeæe i reèe: "Braæo, ja sam posve mirne savjesti živio pred Bogom sve do dana današnjega." ²Nato veliki sveæenik Ananija naredi onima što stajahu uza nj da ga udare po ustima. ³Onda mu Pavao reèe: "Udarit æe Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjediš da me po Zakonu sudiš, a protuzakonito zapovijedaš da me biju?" ⁴Oni što su ondje stajali rekoše nato: "Zar velikog sveæenika Božjega da pogrðuješ?" ⁵Pavao odvrati: "Nisam znao, braæo, da je veliki sveæenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji." ⁶Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeæu: "Braæo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuæa mrtvih." ⁷Tek što je on to rekao, nasta razmirica izmeðu farizeja i saduceja i mnoštvo se razdijeli. ⁸Jer saduceji vele da nema uskrsnuæa, ni anðela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. ⁹Nasta velika graja te ustadoše neki pismoznanci farizejske stranke i zaoštre boj govoreæi: "Ništa zlo ne nalazimo na tom èovjeku! A što ako mu je duh govorio, ili anðeo?" ¹⁰Kad razmirica posta još veæom, poboja se tisuænik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siðe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu. ¹¹Iduæe noæi pristupi mu Gospodin i reèe: "Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedoèio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedoèiš!" ¹²Kad osvanu dan, skovaše Židovi urotu i zakleše se da neæe ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. ¹³Bilo je više od èetrdeset onih koji su skovali tu zavjeru. ¹⁴Oni odu k velikim sveæenicima i starješinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo ništa ne okusiti dok ne ubijemo Pavla. ¹⁵Stoga vi sada zajedno s Vijeæem predoèite tisuæniku neka vam ga dovede kao da kanite toènije razaznati njegov sluèaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i približi." ¹⁶Ali sin Pavlove sestre doèu za zavjeru, približi se i uðe u vojarnu dojaviti Pavlu. ¹⁷Pavao pak pozove jednog satnika i reèe mu: "Ovog mladiæa odvedi k tisuæniku: ima mu nešto dojaviti." ¹⁸On ga uze, odvede k tisuæniku i reèe mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladiæa privedem k tebi; ima ti nešto reæi." ¹⁹Tisuænik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "Što mi imaš dojaviti?" ²⁰"Židovi su se, reèe on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovedeš u Vijeæe kao da se kane toènije raspitati o njemu. ²¹Ne vjeruj im! U zasjedi ga èeka više od èetrdeset onih koji se zakleše da neæe jesti ni piti dok ga ne smaknu. Veæ su spremni, samo èekaju tvoju privolu." ²²Tisuænik onda otpusti mladiæa i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio." ²³Zatim dozva dva satnika i reèe im: "Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treæe noæne ure poðu u Cezareju. ²⁴Neka se pripravi živina na koju æe se posaditi Pavao te živ i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu." ²⁵Napisa i pismo ovoga sadržaja: ²⁶"Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav! ²⁷Ovoga èovjeka Židovi uhvatiše i tek što ga ne smakoše kadli s vojskom pritrèah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin. ²⁸Htjedoh saznati za što ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeæe. ²⁹Utvrdih da ga okrivljuju za nešto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zaslužio smrt ili okove. ³⁰Kad mi pak dojaviše da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tužitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega." ³¹Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzeše Pavla i odvedoše ga noæu u Antipatridu. ³²Sutradan ostave konjanike da s njime poðu dalje, a oni se vratiše u vojarnu. ³³Kad konjanici stigoše u Cezareju, uruèiše upravitelju pismo i privedoše mu Pavla. ³⁴Pošto upravitelj proèita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije: ³⁵"Saslušat æu te, reèe, kad pristignu i tužitelji tvoji." Onda zapovjedi èuvati ga u dvoru Herodovu.