« Prev Acts 2 Next »

Chapter 2

1 Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. 2I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuæu u kojoj su bili. 3I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siðe po jedan na svakoga od njih. 4Svi se napuniše Duha Svetoga i poèeše govoriti drugim jezicima, kako im veæ Duh davaše zboriti. 5A u Jeruzalemu su boravili Židovi, ljudi pobožni iz svakog naroda pod nebom. 6Pa kad nasta ona huka, strèa se mnoštvo i smetÄe jer ih je svatko èuo govoriti svojim jezikom. 7Svi su bili izvan sebe i divili se govoreæi: "Gle! Nisu li svi ovi što govore Galilejci? 8Pa kako to da ih svatko od nas èuje na svojem materinskom jeziku? 9Parti, Meðani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, 10Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, 11Židovi i sljedbenici, Kreæani i Arapi - svi ih mi èujemo gdje našim jezicima razglašuju velièanstvena djela Božja." 12Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "Što bi to moglo biti?" 13Drugi su pak, podrugujuæi se, govorili: "Slatkog su se vina ponapili!" 14A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podiže glas i prozbori: "Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i rijeèi mi poslušajte: 15Nisu ovi pijani, kako vi mislite - ta istom je treæa ura dana - 16nego to je ono što je reèeno po proroku Joelu: 17"U posljednje dane, govori Bog: Izlit æu Duha svoga na svako tijelo i proricat æe vaši sinovi i kæeri, vaši æe mladiæi gledati viðenja, a starci vaši sne sanjati. 18Èak æu i na sluge i sluškinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat æe. 19Pokazat æu èudesa na nebu gore i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima. 20Sunce æe se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan. 21I tko god prizove ime Gospodnje bit æe spašen." 22"Izraelci, èujte ove rijeèi: Isusa Nazareæanina, èovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, èudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu uèini meðu vama - 23njega, predana po odluèenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. 24Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguæe da ona njime ovlada. 25David doista za nj kaže: Gospodin mi je svagda pred oèima jer mi je zdesna da ne posrnem. 26Stog mi se raduje srce i klièe jezik, pa i tijelo mi spokojno poèiva. 27Jer mi neæeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. 28Pokazat æeš mi stazu života, ispuniti me radošæu lica svoga. 29Braæo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu meðu nama groba sve do današnjeg dana. 30Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, 31unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuæe Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. 32Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. 33Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obeæanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate. 34Ta David nije bio uznesen na nebesa, a veli: Reèe Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna' 35dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim! 36Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog uèinio i Gospodinom i Kristom." 37Kad su to èuli, duboko potreseni rekoše Petru i drugim apostolima: "Što nam je èiniti, braæo?" 38Petar æe im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit æete dar, Duha Svetoga. 39Ta za vas je ovo obeæanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš." 40I mnogim je drugim rijeèima još svjedoèio i hrabrio ih: "Spasite se od naraštaja ovog opakog!" 41I oni prigrliše rijeè njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuæe duša. 42Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama. 43Strahopoštovanje obuzimaše svaku dušu: apostoli su èinili mnoga èudesa i znamenja. 44Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajednièko. 45Sva bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao. 46Svaki bi dan jednodušno i postojano hrlili u Hram, u kuæama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti srca zajednièki uzimali hranu 47hvaleæi Boga i uživajuæi naklonost svega naroda. Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike.

« Prev Acts 2 Next »





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |