« Prev Acts 19 Next »

Chapter 19

1 Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto proðe gornje krajeve, doðe u Efez, naðe neke uèenike 2pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni æe mu: "Ta ni èuli nismo da ima Duh Sveti." 3Nato æe on: "Kako ste onda kršteni?" "Krštenjem Ivanovim", odvrate oni. 4Nato æe Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obraæenja govoreæi narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa." 5Èuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa, 6pa kad Pavao položi na njih ruke, doðe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. 7Bijaše u svemu dvanaestak muževa. 8Onda Pavao uðe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem. 9Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mnoštvom, odstupi od njih, odvoji uèenike i danomice raspravljaše u školi nekog Tirana. 10Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski žitelji, Židovi i Grci, èuli rijeè Božju. 11Bog je pak èinio èudesa nesvakidašnja po rukama Pavlovima 12tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili. 13Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potukaèi pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda." 14To èinjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog sveæenika. 15Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?" 16I èovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadjaèa ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuæe. 17Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade velièati ime Gospodina Isusa. 18Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i oèitovati svoja djela. 19I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te naðoše da vrijede pedeset tisuæa srebrnjaka. 20TAko se snagom Gospodnjom Rijeè širila i jaèala. 21Pošto se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje otiæi u Jeruzalem te reèe: "Pošto budem ondje, trebat æe da i Rim vidim." 22Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on provede još neko vrijeme u Aziji. 23Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta. 24Neki srebrar, imenom Demetrije, izraðivao je srebrne hramiæe Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit. 25Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reèe: "Ljudi, vi znate, u ovom je umijeæu naše blagostanje. 26A vidite i èujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreæi da nema bogova rukama izdjeljanih. 27Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas doðe naše zanimanje, nego i to da se ništa neæe držati do hrama velike božice Artemide te æe nestati velièanstva one koju štuje sva Azija i sav svijet." 28Èuvši to, razgnjeve se pa povièu: "Velika je Artemida efeška!" 29Sav se grad uskomeša; jednodušno nahrupe u kazalište vukuæi sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove. 30Kad je Pavao htio meðu narod, ne dopustiše mu uèenici. 31Èak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište. 32Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomešan te mnogi nisu ni znali zašto su se strèali. 33Neki iz svjetine uputiše nekog Aleksandra jer su ga Židovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom. 34Ali kada doznaše da je Židov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: "Velika je Artemida efeška!" 35Onda tajnik umiri svjetinu pa reèe: "Efežani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez èuvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog? 36Buduæi dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te ništa brzopleto ne èinite. 37Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji naše božice. 38Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tuže! 39Ištete li pak što drugo, u zakonitu æe se skupu riješiti. 40Ta izlažemo se opasnosti da za ovo današnje budemo optuženi s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku." To rekavši, raspusti skup.

« Prev Acts 19 Next »





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |