Chapter 19

¹ Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, pošto proðe gornje krajeve, doðe u Efez, naðe neke uèenike ²pa ih upita: "Jeste li primili Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni æe mu: "Ta ni èuli nismo da ima Duh Sveti." ³Nato æe on: "Kako ste onda kršteni?" "Krštenjem Ivanovim", odvrate oni. ⁴Nato æe Pavao: "Ivan je krstio krštenjem obraæenja govoreæi narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa." ⁵Èuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa, ⁶pa kad Pavao položi na njih ruke, doðe Duh Sveti na njih te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati. ⁷Bijaše u svemu dvanaestak muževa. ⁸Onda Pavao uðe u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao i uvjeravao o kraljevstvu Božjem. ⁹Ali kako neki, okorjeli i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mnoštvom, odstupi od njih, odvoji uèenike i danomice raspravljaše u školi nekog Tirana. ¹⁰Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski žitelji, Židovi i Grci, èuli rijeè Božju. ¹¹Bog je pak èinio èudesa nesvakidašnja po rukama Pavlovima ¹²tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili. ¹³Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potukaèi pokušaše zazvati ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su: "Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda." ¹⁴To èinjaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog sveæenika. ¹⁵Zli im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?" ¹⁶I èovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i nadjaèa ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuæe. ¹⁷Doznaše to svi žitelji efeški, Židovi i Grci, pa ih sve obuze strah te se stade velièati ime Gospodina Isusa. ¹⁸Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati i oèitovati svoja djela. ¹⁹I podosta onih koji su se bavili praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima. Procijeniše ih te naðoše da vrijede pedeset tisuæa srebrnjaka. ²⁰TAko se snagom Gospodnjom Rijeè širila i jaèala. ²¹Pošto se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje otiæi u Jeruzalem te reèe: "Pošto budem ondje, trebat æe da i Rim vidim." ²²Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih poslužitelja, Timoteja i Erasta, a on provede još neko vrijeme u Aziji. ²³Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta. ²⁴Neki srebrar, imenom Demetrije, izraðivao je srebrne hramiæe Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit. ²⁵Skupi on njih i sve koji su se bavili takvim poslom te im reèe: "Ljudi, vi znate, u ovom je umijeæu naše blagostanje. ²⁶A vidite i èujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreæi da nema bogova rukama izdjeljanih. ²⁷Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas doðe naše zanimanje, nego i to da se ništa neæe držati do hrama velike božice Artemide te æe nestati velièanstva one koju štuje sva Azija i sav svijet." ²⁸Èuvši to, razgnjeve se pa povièu: "Velika je Artemida efeška!" ²⁹Sav se grad uskomeša; jednodušno nahrupe u kazalište vukuæi sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove. ³⁰Kad je Pavao htio meðu narod, ne dopustiše mu uèenici. ³¹Èak i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslaše k njemu i zamoliše da ne dolazi u kazalište. ³²Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio uskomešan te mnogi nisu ni znali zašto su se strèali. ³³Neki iz svjetine uputiše nekog Aleksandra jer su ga Židovi gurali naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred narodom. ³⁴Ali kada doznaše da je Židov, udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas: "Velika je Artemida efeška!" ³⁵Onda tajnik umiri svjetinu pa reèe: "Efežani! Tko to od ljudi ne zna da je grad Efez èuvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog? ³⁶Buduæi dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te ništa brzopleto ne èinite. ³⁷Doveli ste ove ljude, a nisu ni svetokradice ni hulitelji naše božice. ³⁸Ako pak Demetrije i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tuže! ³⁹Ištete li pak što drugo, u zakonitu æe se skupu riješiti. ⁴⁰Ta izlažemo se opasnosti da za ovo današnje budemo optuženi s pobune jer nema nikakva razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku." To rekavši, raspusti skup.