Chapter 15

¹ Uto neki siðoše iz Judeje i poèeše uèiti braæu: "Ako se ne obrežete po obièaju Mojsijevu, ne možete se spasiti." ²Kad izmeðu njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi izmeðu njih uzaðu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja. ³Oni su dakle, ispraæeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajuæi o obraæenju pogana i donoseæi svoj braæi veliku radost. ⁴Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog uèini po njima. ⁵Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev." ⁶Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre. ⁷Nakon duge raspre ustade Petar i reèe im: "Braæo, vi znate kako me Bog od najprvih dana izmeðu vas izabra da iz mojih usta pogani èuju rijeè evanðelja i uzvjeruju. ⁸I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoèi za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama. ⁹Nikakve razlike nije pravio izmeðu nas i njih: vjerom oèisti njihova srca. ¹⁰Što dakle sada iskušavate Boga stavljajuæi uèenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi? ¹¹Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni." ¹²Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i èudesa Bog po njima uèinio meðu poganima. ¹³Kad oni ušutješe, progovori Jakov: "Poslušajte me, braæo! ¹⁴Šimun je izložio kako se Bog veæ na poèetku pobrinu izmeðu pogana uzeti narod imenu svojemu. ¹⁵S time su u skladu rijeèi Proroka. Ovako je doista pisano: ¹⁶Nakon toga vratit æu se i opet podiæi pali šator Davidov, iz ruševina ga podiæi, opet ga sazidati ¹⁷da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to ¹⁸obznanjuje odvijeka. ¹⁹Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraæaju k Bogu, ²⁰nego im poruèiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi. ²¹Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote èitaju." ²²Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zakljuèe izabrati neke muževe izmeðu sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeæi meðu braæom. ²³Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, braæa, braæi iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!" ²⁴"Buduæi da smo èuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše, ²⁵zakljuèismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom, ²⁶ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista. ²⁷Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni æe vam i usmeno priopæiti to isto. ²⁸Zakljuèismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno: ²⁹uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro æete uèiniti. Živjeli!" ³⁰Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo. ³¹Kad ga proèitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja. ³²Juda i Sila, i sami proroci, mnogim rijeèima ohrabriše i utvrdiše braæu. ³³Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braæe vrate onima koji ih poslaše. ³⁴# ³⁵A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji nauèavajuæi i navješæujuæi zajedno s mnogima drugima rijeè Gospodnju. EVANÐELJE U EVROPI ³⁶Nakon nekog vremena reèe Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo braæu po svim gradovima u kojima smo navješæivali rijeè Gospodnju, da vidimo kako su!" ³⁷Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko. ³⁸Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo. ³⁹Spopade ih takva ogorèenost da se raziðoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar, ⁴⁰a Pavao sebi izabra Silu pa od braæe povjeren milosti Gospodnjoj ⁴¹proputova Siriju i Ciliciju, utvrðujuæi Crkve.