Chapter 14

¹ U Ikoniju isto tako uðoše u židovsku sinagogu i govorahu tako da povjerova veliko mnoštvo Židova i Grka. ²Ali nepokorni Židovi razdražiše i podjariše pogane protiv braæe. ³Oni se ipak zadržaše duže vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedoèio za Rijeè milosti svoje, davao da se po njihovim rukama dogaðaju znamenja i èudesa. ⁴Mnoštvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za Židove, drugi za apostole. ⁵Pogani i Židovi sa svojim glavarima navališe da zlostave i kamenuju apostole. ⁶Kada to opaziše, prebjegoše oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu. ⁷Ondje su navješæivali evanðelje. ⁸U Listri je sjedio neki èovjek uzetih nogu, hrom od majèine utrobe; nikada nije hodao. ⁹Èuo je Pavla gdje govori. ¹⁰Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reèe: "Uspravi se na noge!" On skoèi i prohoda. ¹¹Kad mnoštvo ugleda što uèini Pavao, povika likaonski: "Bogovi u ljudskom oblièju siðoše k nama!" ¹²I nazvaše Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio rijeè. ¹³A sveæenik Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici s narodom htjede žrtvovati. ¹⁴Kada su to doèuli apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe haljine i uletješe u narod vièuæi: ¹⁵"Ljudi, što to radite? I mi smo smrtnici, baš kao i vi! Navješæujemo vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu živomu koji stvori nebo i zemlju, more i sve što je u njima. ¹⁶On je u prošlim naraštajima pustio da svi pogani poðu svojim putovima. ¹⁷Ipak ne ostavi sebe neposvjedoèena: dobroèinstva iskazuje, s neba vam kišu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radošæu srca vaša." ¹⁸I tako govoreæi, jedva sklonuše mnoštvo da im ne žrtvuje. ¹⁹Uto iz Antiohije i Ikonija nadoðu neki Židovi, pridobiju svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleæi da je mrtav. ²⁰Kad ga pak okružiše uèenici, usta on i uðe u grad. Sutradan ode s Barnabom u Derbu. ²¹Pošto navijestiše evanðelje tomu gradu i mnoge uèiniše uèenicima, vratiše se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju. ²²Uèvršæivali su duše uèenika bodreæi ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz mnoge nevolje uæi u kraljevstvo Božje. ²³Postavljali su im po crkvama starješine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu Gospodinu u kojega su povjerovali. ²⁴Pošto su prešli Pizidiju, stigoše u Pamfiliju. ²⁵U Pergi navijestiše Rijeè pa siðu u Ataliju. ²⁶Odande pak odjedriše u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Božjoj za djelo koje izvršiše. ²⁷Kada stigoše, sabraše Crkvu i pripovjediše što sve uèini Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere. ²⁸I proveli su nemalo vremena s uèenicima.