« Prev Acts 10 Next »

Chapter 10

1 U Cezareji bijaše neki èovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske èete, 2pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu. 3U viðenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anðela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!" 4Zagleda se u nj pa mu prestrašen reèe: "Što je, Gospodine?" A on njemu: "Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga. 5Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. 6On je gost u nekog Šimuna kožara èija je kuæa uz more." 7Èim ode anðeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika, 8sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu. 9Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziðe Petar na krov moliti. 10Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos. 11Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s èetiri okrajka, silazi na zemlju. 12U njoj bijahu svakovrsni èetveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske. 13I glas æe mu neki: "Ustaj, Petre! Kolji i jedi!" 14Petar odvrati: "Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i neèisto". 15A glas æe mu opet, po drugi put: "Što Bog oèisti, ti ne zovi okaljanim!" 16To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo. 17Dok se Petar dvoumio što bi imalo znaèiti viðenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuæu, pojave se na vratima, 18zovnu te upitaju je li ondje ugošæen neki Šimun, nazvan Petar. 19Dok je Petar sveudilj razmišljao o viðenju, reèe mu Duh: "Evo, neka te trojica traže. 20De ustani, siði i poði s njima ne skanjujuæi se jer ja sam ih poslao." 21Petar siðe k ljudima i reèe: "Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog èega ste došli?" 22Oni odgovore: "Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoèi sav narod židovski, primi od svetog anðela naputak da te dozove u dom svoj i èuje od tebe rijeèi." 23Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braæa iz Jope. 24Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je èekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje. 25Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se. 26Petar ga pridigne govoreæi: "Ustani! I ja sam èovjek." 27I razgovarajuæi s njime, uðe i naðe sabrane mnoge 28te im reèe: "Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili neèistim. 29Stoga, pozvan, i doðoh bez pogovora. Da èujemo dakle zbog èega me pozvaste!" 30Kornelije reèe: "Prije èetiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kuæi kad gle: èovjek neki u sjajnoj odjeæi stane preda me 31i reèe: 'Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom! 32Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kuæi Šimuna kožara uz more.' 33Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro uèinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da èujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!" 34Petar tada prozbori i reèe: "Sad uistinu shvaæam da Bog nije pristran, 35nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i èini pravdu. 36Rijeè posla sinovima Izraelovim navješæujuæi im evanðelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju. 37Vi znate što se dogaðalo po svoj Judeji, poèevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan: 38kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom èineæi dobro i ozdravljajuæi sve kojima bijaše ovladao ðavao." 39"Mi smo svjedoci svega što on uèini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo! 40Bog ga uskrisi treæi dan i dade mu da se oèituje - 41ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodreðenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih." 42"On nam i naloži propovijedati narodu i svjedoèiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!" 43"Za nj svjedoèe svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha." 44Dok je Petar još govorio te rijeèi, siðe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu. 45A vjernici iz obrezanja, koji doðoše zajedno s Petrom, zaèudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. 46Jer èuli su ih govoriti drugim jezicima i velièati Boga. Tada Petar reèe: 47"Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?" 48I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.

« Prev Acts 10 Next »
Please login or register to save highlights and make annotations
Corrections disabled for this book
Proofing disabled for this book
Printer-friendly version





Advertisements



| Define | Popups: Login | Register | Prev Next | Help |