Chapter 1

¹ Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu što je Isus èinio i uèio ²do dana kad je uznesen pošto je dao upute apostolima koje je izabrao po Duhu Svetome. ³Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da je živ, èetrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu Božjem. ⁴I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalema, nego neka èekaju Obeæanje Oèevo "koje èuste od mene: ⁵Ivan je krstio vodom, a vi æete naskoro nakon ovih dana biti kršteni Duhom Svetim." ⁶Nato ga sabrani upitaše: "Gospodine, hoæeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?" ⁷On im odgovori: "Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti. ⁸Nego primit æete snagu Duha Svetoga koji æe siæi na vas i bit æete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje." ⁹Kada to reèe, bi uzdignut njima naoèigled i oblak ga ote njihovim oèima. ¹⁰I dok su netremice gledali kako on odlazi na nebo, gle, dva èovjeka stadoše kraj njih u bijeloj odjeæi ¹¹i rekoše im: "Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto æe tako doæi kao što ste vidjeli da odlazi na nebo." ¹²Onda se vratiše u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod. ¹³I pošto uðu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj i Juda Jakovljev - ¹⁴svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braæom njegovom. ¹⁵U one dane ustade Petar meðu braæom - a bijaše sakupljenog naroda oko sto i dvadeset duša - i reèe: ¹⁶"Braæo! Trebalo je da se ispuni Pismo što ga na usta Davidova proreèe Duh Sveti o Judi koji bijaše voða onih što uhvatiše Isusa. ¹⁷A Juda se ubrajao meðu nas i imao udio u ovoj službi. ¹⁸On, eto, steèe predio cijenom nepravednosti pa se stropošta, raspuèe po sredini i razli mu se sva utroba. ¹⁹I svim je Jeruzalemcima znano da se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio smrti. ²⁰Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuæa nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadgledništvo nek dobije drugi! ²¹Jedan dakle od ovih ljudi što bijahu s nama za sve vrijeme što je meðu nama živio Gospodin Isus - ²²poèevši od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom njegova uskrsnuæa. ²³I postaviše dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao se Just, i Matiju. ²⁴Onda se pomoliše: "Ti, Gospodine, poznavaoèe svih srdaca, pokaži koga si od ove dvojice izabrao ²⁵da primi mjesto ove apostolske službe kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto." ²⁶Onda baciše kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen jedanaestorici apostola.